da su otočići u Malostonskom kanalu, Veliki i Mali škoj, i vrh poluotoka u sastavu BiH, ponovno su se uzbudili politički duhovi na jugu Hrvatske i BiH.
Sporazum o međudržavnom razgraničenju s BiH, kako se čini, do daljnega neće biti ratificiran.

- Turski rep je naš - tvrdi Nenad Tutavac iz Kleka, mjestašca uz granicu s Hercegovinom, misleći pritom na vrh poluotoka Kleka za koji se u Hrvatskoj smatra da, uz škoje, pripadaju Lijepoj našoj. Vrh Kleka zovemo Turskim repom zato što su ga tako zvali “naši stari”, rekao je nezavisni vijećnik u mjesnom odboru Tutavac i dodao da je slobodan čovjek koji uvijek govori što misli, za razliku od njegovih sumještana koje ipak više zanimaju načini kako “oderati” turiste.

Mato Dragobratović, HDZ-ov načelnik općine Slivno, vrlo je jasan kad misli na pontu (vrh) Kleka.

Porez plaćali u Čapljini

Na samom poluotoku Kleku dva su mala mjesta - Gornji i Donji Klek do kojih se od Neuma može doći makadamskim putom dugim desetak kilometara.

Božidar Krmek iz Donjega Kleka, mjestašca od nekoliko kuća, žali se na lokalne neumske vlasti kojima ne pada na pamet asfaltirati cestu niti izgraditi vodovod do sela. Krmek je hodajući leksikon, barem kad je u pitanju problematika razgraničenja.

- Cijeli poluotok, baš svaki kvadrat, u privatnom je vlasništvu Krmeka, Pavlovića, Prekačina, Putica, Vukasovića, Obada, Batinovića, Lovroća, Kristića i Bačića. Malo nas tijekom cijele godine živi na otoku, no djedovina nikome nije teška. Godine 1973. zabranili su nam bilo kakvu izgradnju, htjeli su nas iseliti s cijeloga poluotoka jer su planirali izgradnju hotelskog naselja sa 3500 ležaja i marinom. Spasila nas je Zimska olimpijada u Sarajevu 1974. Novac koji je bio namijenjen za izgradnju hotelskog naselja, potrošen je za Olimpijske igre. Ipak, struju smo dobili tek 80-ih godina, a cesta od Neuma do našeg sela probijena je tek 1993. godine - priča Krmek.

Škoji su hercegovački’

- Ako u svome sastavu nema cijeli poluotok, što će Hrvatskoj tih 350 metara?! Poluotok može, ali 350 metara ne može - šali se Božidarov sin Andriano koji smatra da Mali i Veliki škoj u Malostonskom kanalu pripadaju Hercegovini.

Mali škoj, kamena hrid udaljena kojih 150 metara od poluotoka Kleka, i Veliki škoj, mali zeleni otočić, udaljen 200-ak metara od poluotoka, također su kamen spoticanja između RH i BiH.

- Ako granica ide po sredini Malostonskog kanala, jasno je da škoji pripadaju Hercegovini - kaže Andriano.

Načelnik općine Neum, Đuro Obradović, ne želi se zalijetati s izjavama.

- Gruntovno, vrh Kleka i škoji su u vlasništvu ljudi s Kleka, ali to ne znači da pripadaju ovoj ili onoj državi. Bit će onako kako se dogovore državne komisije i što ratificiraju državni parlamenti - mudro je odgovorio načelnik Neuma, Obradović.

U pelješkom selu Brijesta, naprotiv, misle drukčije. Tvrde da škoji pripadaju katastarskoj općini Mali Ston i da su oduvijek bili u sastavu RH.

- Dva škoja i ponta Repa (vrh Kleka) uvijek su bili naši. A zašto nisu, pitajte Matu Granića! - ljutito je rekao jedan starac u Brijestu, potom odmahnuo rukom i otišao raditi u polje.

Nekoliko kilometara od tog siromašnog pelješkog sela, na lokaciji zvanoj Junac, trebao bi završavati Pelješki most, čija je izgradnja na kopnenoj lokaciji Međed već započela. Vlasnik zemlje na Juncu je Jozo Perić iz Brijesta.

Za zemlju još ni kune

Ponta repa (kako na pelješcu zovu vrh Kleka, nap.a.) uvijek je bila naša - kategoričan je Perić.

- Ne znamo hoće li se most graditi, ali znam da država za zemlju još nije ponudila ni kunu - priča Perić koji se nada da će izgradnja mosta donijeti prosperitet, odnosno razvoj turizma i izgradnju komunalne infrastrukture.

- Izgradnjom mosta Hrvatska bi se povezala i ne bismo više morali ići kroz tuđu državu - zaključio je Perić.

(Jutarnji list)


Božidar Krmek je, među ostalim, vlasnik zemljišta na spornome vrhu Kleka.

- Ne znam kojoj državi pripada vrh Kleka, ali znam da smo porez na zemlju uvijek plaćali u Čapljini, potom u Neumu. Sedamdesetih godina, čini mi se 1974., međurepubličko Povjerenstvo, koje je radilo na razgraničenju, platilo mi je dnevnicu da na jednom kamenu, koji je baš bio na mojoj zemlji, nekih 350 metara od lanterne, uklešem križ kao znak razgraničenja između RH i BiH. Gdje je geometar rekao, ja sam uklesao križ. Međutim, poslije su me zvali iz Urbanističkog zavoda u Sarajevu, mislim da je to bio Radovan Vuletić, koji je rekao da poništim uklesani znak. Ne znam što su se dogovorili i jesu li se uopće dogovorali oko rušenja kamena, ali meni je plaćena dnevnica za taj posao. Da je znak razgraničenja ostao, danas bih imao zemlju u obje države - prisjeća se Božidar Krmek.