Dijaspora: lijepa i zvucna rijec koja opisuje osobu: upadljivo obucenu, opustenu, koja pije, a ne mari za cijenu pica, vozi automobil novijeg godista sa 'stranjskijem' tablicama i posjeduje putovnicu jedne od zapadnih 'dezela'. Ne mozemo ih kriviti sto ih vecina lokalnih djevojaka svjesno stavlja na prvo mjesto prioriteta, jer i veliki broj lokalaca juri za 'dijasporkama'.

Pored gore navedenih kvaliteta lako su prepoznatljivi u gradu po kamerama i foto-aparatima koje ne ispustaju iz ruku. snimaju sve: od izlaska iz aviona, gdje prvo snime godisnje promjene sarajevskog aerodroma sve sa pasoskom i carinskom kontrolom, do svakog i najzabitijeg kutka grada koji takodjer ostane zabiljezen na njihovim dokumentarcima.

Oni sto dolaze autoputovima ukljucuju kamere vec u dalekim metropolama i ispucaju po nekoliko kaseta do granice bih. Primjetno je da su ove godine velike kamere zamijenili minijaturnim, a foto-aparate digitalnim, sto se odmah odrazilo na bh ekonomiju u vidu pada prodaje filmova za foto-aparate u odnosu na protekle godine.

Svi mi u blizoj ili daljoj familiji imamo po barem jednog dijasporca koji nam prica kako je ovo zaostala zemlja, 'a kod nas tamo...' i tu redovno dodje do konflikta. Branimo zemlju i ne damo da je kritiziraju ma koliko da su u pravu, i cudom se cudimo kako su se strahovito promjenili u neke nama nepoznate osobe.

U promjenama licnosti i ponasanja posebno prednjaci americka dijaspora sa presirokom lepezom prica o kupovini novih automobila i 'pravljenju' novca, kako kroz 'full' tako i kroz 'part-time jobove'. Nakon sto se istrose pricama kako je tamo sve 'cool', ne mogu da vjeruju da kod nas i mladji od 21 godinu mogu kupiti alkohol i jedino je to 'cool' dok sve ostalo 'sucks'.

Zainteresirani su samo za 'fun' i najdraza uzrecica im je 'party time'. Skolska godina im pocinje malo ranije pa na rastanku govore 'bilo je okeey', Te nam predaju jeftine majice (vecinom previse siroke) sa slikama i imenima njihovih koledza ili nba timova i obecavaju da ce 'next time' donijeti i nike - za ovaj put nisu znali brojeve. Ode i amerika.

Druga posebna grupacija dijaspore dolazi nam iz hladnih evropskih krajeva - Svedska, Danska, Finska, Norveska - i ponasaju se kao i vrijeme u njihovim drugim (ili prvim?) domovinama: hladno. Nista ih ne moze iznervirati, i sasvim smireno nam pricaju o svojim kraljevima i kraljicama, te visokim taksama, ali ipak solidnom zivotu. fascinirani su prirodnim ljepotama nase domovine i svakog ljeta posjete barem jednu.

Mit o smirenoj gospodi rusi se kada dodju u kafanu i osjete blagodeti bagatelnih cijena, te narucuju turu za turom slusajuci i najgoru 'pevaljku'. Ove godine dosli su automobilima i ustedjeli na avionskoj karti, i tu nas vec pocinju nervirati pricama o smicalicama koje mogu napraviti osiguravajucoj kuci - sto dokazuje da su u sustini oni jos uvijek nepatvoreni balkanci.

U trecu grupu ulaze Holandija, Njemacka, Svicarska i Austrija, odakle dolazi dijasporci starog kova. Njih je prilicno tesko analizirati, jer sama cinjenica da jos uvijek zive u tim zemljama pokazuje da su tajnoviti i veoma sposobni. Posjecuju samo lokale visokog kvaliteta i vecini je jedino muzika uzivo interesantna. Izgledaju opasno i ne treba se sa njima zezati.

Ove tri grupe u ljetnim mjesecima donesu desetine miliona eura i potrose ih u veoma kratkom vremenskom periodu. Oni su nam najjaci turisticki adut i jedini razlog zasto ministar turizma ima primanja, mada se on vjerovatno nikada nije pretjerano zamarao razradjivanjem ideje o iskoristavanju ovog najveceg turistickog blaga.

Koliko god nas nervirale price nasih dijasporaca, znamo da jednom kada izumre ova generacija mozda vise ne budemo imali turista jer ce njihova djeca postati pravi zapadnjaci i vjerovatno nece nikada kao njihovi roditelji patiti za zemljom u kojoj nista ne stima.."

(Urban Bug)