Vjetrenjače su, što se tiče izgleda, divne - tko se razumije u arhitekturu. U nekim zemljama služe kao turistička atrakcija, što će vjerujem i kod nas biti slučaj. Obišao sam polja u Prinzedorfu, Simonsveldu, bio pod elektranom. Nove Westasove vjetrenjače na 100 metara proizvode zvuk od 40 do 45 dB, što je niže od ljudskog glasa. To su vjetrenjače nove generacije koje imaju suvremenije dijelove i materijale i ne proizvode buku. Problem je u tome što Zapad, tj. Njemačka, Danska i Nizozemska, stare modele ukidaju, postavljaju nove, a ove prodaju siromašnim državama. Ali mi nećemo dozvoliti instaliranje tih tipova. Naš krajnji cilj je postavljanje suvremenih vjetrenjača
Prva faza velikog projekta postavljanja vjetroelektrana na platou Podveležja ulazi u svoju završnu fazu. Nakon dvije godine mjerenja te kalkulacija o proizvodnji električne energije, Mostar ima priliku da uspostavom vjetroparka, u različitim fazama, riješi opskrbu grada iz tog alternativnog izvora energije. Cilj je u prvoj fazi dosegnuti proizvodnju od 60 MW, a ta investicija bi stajala 69 milijuna eura. Austrijska tvrtka Windkraft Simonsfeld GmbH spremna je uložiti početnih 4,8 milijuna eura za izgradnju dvije vjetroturbine, snage po 2,3 MW. O tome smo razgovarali s prof. dr. Mehmedom Behmenom, jednim od pokretača ovoga projekta.

Nedavno je u Mostaru predstavljena prva faza projekta izgradnje vjetroelektrana na platou Podveležja, vrijednog 4,8 milijuna eura. Možete li nam reći nešto o toj prezentaciji te što prva faza obuhvaća?
- Centar za alternativne izvore energije, zajedno s Federalnim meteorološkim zavodom i austrijskim tvrtkama Windkraft Simonsfield i Energiewerjstatt, još od 2001. istražuje karakteristike vjetropotencijala na području Podveležja kod Mostara. Trebali smo razviti model istraživanja i projektiranja, milijarde informacija je došlo, pa je kolega Zlomušica zajedno s kolegama iz Federalnog meteorološkog zavoda, paralelno radeći i s Austrijancima, projektirao farmu vjetroelektrana od 60 MW. Dali smo da se uradi i jedan doktorat iz te oblasti koji će uskoro biti pred obranom. U svojim istraživanjima utvrdili smo da postojeći softveri, tj. oni koje koriste Danci i Nijemci, nisu toliko adaptivni za naša područja. Naime, postoje dva tipa vjetroelektrana - kontinentalne, koje su na blago brežuljkastim terenima, i tzv. offshore vjetroelektrane pozicionirane na moru. Softver koji smo imali bio je namijenjen za offshore elektrane. Što je hrapavost, odnosno brdovitost terena veća, softver ima veću grešku u mjerenju. Budući da su Austrijanci zainteresirani za instaliranje 60 MW u Podveležje, odlučili smo da po postojećem softveru vidimo koja je mogućnost pogreške. U pitanju su velika ulaganja, ako softver “laže” od pet do osam posto, to su milijuni eura godišnje štete. Iz tih razloga bilo je neophodno realizirati pilot postrojenja zbog provjere energetskog kapaciteta lokacije, ali i primijenjenih softvera u projektiranju.
Kako spriječiti tu pojavu? Ponovnim istraživanjima?
- Mi, tj. strojari, imamo običaj uvijek napraviti prototip kada nešto projektiramo. Poštujemo proračune, softvere, ali dok se ne napravi prototip stroja, pa se ne ispita i vidi je li to ono što je zamišljeno i je li potrebno nešto doraditi, ne pristupa se serijskoj proizvodnji. Taj princip smo i ovdje poštivali. Htjeli smo postaviti dvije vjetrenjače s 5 MW da se na njima uvjerimo je li to, što je teorija rekla, ispravno. Zadovoljava li konstrukcija, energetski kapacitet, krajnji profit. Radili bismo jednu-dvije godine i izvršili istodobno i korekciju programa. Na taj način bismo postali vlasnici softvera, što je jako bitno za Centar za alternativne izvore energije da se bavi znanošću, a investitor bi dobio sigurnost u vrijednosti profita.
Obuhvaća li prva faza istraživanja na još nekim područjima?
- Ovaj prototip se testira i za buduća polja koja će biti u Bosni i Hercegovini. Tu mislim na Livanjsko i Duvanjsko polje koje istražuje Elektroprivreda Herceg Bosne, zatim Glamočko polje, Hrasno, pa područje Bihaća gdje sada idemo s Austrijancima, područje Kupresa, Nevesinja, itd. - cijeli taj kapacitet zapadne, srednje i istočne Hercegovine gdje se očekuje nekih 1.200 MW instalirane snage. To je ogromna investicija.
Kada bi se trebali postaviti prvi prototipi na zemljište?
- Prvi prototipi bi trebali proraditi u listopadu ili studenome ove godine, pod uvjetom da sve bude normalno. Međutim, sada smo u situaciji da se neke nenormalne stvari pojavljuju.
Problemi s birokracijom?
- Ne bih rekao birokracije jer ako su voljni nešto uraditi, oni imaju adekvatnu zakonsku normativu koja se rješava “u hodu” i tu ne bi bilo problema. No, već se pojavio sukob nekih interesa pojedinaca, što iz politike ili bivše politike, koji pokušavaju biti implementatori ovog projekta.
Vi ste već odavno predlagali mogućnost iskorištavanja vjetra. Kako ste došli na tu ideju u našim krajevima?
- Cijela ideja je počela 1999. S kolegama u Splitu smo u stalnom kontaktu, a prošle godine smo imali stručni skup u hotelu Ero u organizaciji jedne privatne tvrtke i Dalekovoda iz Zagreba. To je bio jednodnevni skup koji je okupio sve energetičare iz BiH. Razmijenili smo rezultate i “zaljuljala” se ideja.
U Hrvatskoj se spominjala buka koju proizvode vjetrenjače ili, pak, sam izgled koji ugrožava okolinu?
- Ma, što se izgleda tiče, vjetrenjače su divne - tko se razumije u arhitekturu. U nekim zemljama služe kao turistička atrakcija, što će vjerujem i kod nas biti slučaj. Obišao sam polja u Prinzedorfu, Simonsveldu, bio pod elektranom. Nove Westasove vjetrenjače na 100 metara proizvode zvuk od 40 do 45 dB, što je niže od ljudskog glasa. To su vjetrenjače nove generacije koje imaju suvremenije dijelove i materijale i ne proizvode buku. Problem je u tome što Zapad, tj. Njemačka, Danska i Nizozemska, stare modele ukidaju, postavljaju nove, a ove prodaju siromašnim državama. Ali mi nećemo dozvoliti instaliranje tih tipova. Naš krajnji cilj je postavljanje suvremenih vjetrenjača.
Znači li to da projekt obuhvaća i izgradnju infrastrukture te otvaranje novih radnih mjesta?
- Naravno, cilj nam je da Westas i Enercom, koji i imaju takvu politiku, prebace dio proizvodnje u BiH. Na primjer, vertikalni čelični stup, koji je visok od 70 do 100 metara, može se raditi u tvornici TAT u Sarajevu, reduktor se može raditi u tvornici TTU u Tuzli, vratilo i ležajevi u Bratstvu Travnik, a propeler se može raditi u Sokolu uz određeno dopremanje opreme. To su vrlo teški elementi, otprilike oko 300 tona, te konstrukcije ogromnih gabarita. Samo je jedna grana propelera duga 40 metara i to je potrebno iz Danske transportirati u Podveležje. Moram naglasiti da su to specijalni tereti na brodovima i Dancima se kao proizvođačima više isplati ovdje otvoriti tvornicu za ove kapacitete na Balkanu. Danci su tu filozofiju prenijeli u Španjolsku, a ta zemlja je sada treća u svijetu i druga u Europi po instaliranim kapacitetima. Zahvaljujući Westasu, koji je pokrenuo tvornice u Španjolskoj, transportni troškovi su s 18 posto pali na tri posto, što bitno utječe na cijenu objekta. Preko federalne Vlade, koja koordinira naše kompanije koje su u procesu privatizacije, pokušavamo ih na neki način povezati s proizvođačima opreme da s novom tehnologijom dođu na ovo područje.
Ipak, vladajuće strane postavljaju određene prepreke i ovom projektu. Prema Vašem mišljenju, koji je njihov motiv u svemu tome i kako komentirate činjenicu da ministar Sunagić nije došao na prezentaciju?
- Ministar Sunagić je strojarski inženjer, moj bivši student, i nadao sam se da će dati apsolutnu podršku ovom projektu. Naime, što je problem? Problem je to što Sunagić pokušava obrnuti nekakav zacrtani proces koji je definirala federalna Vlada kroz svoje zakone i dala upute kako se uvodi investitor u energetski sustav, bez obzira o kojem se radi. Međutim, Sunagić i županijska Vlada donose uredbu, koja je u suprotnosti s federalnim Zakonom o energetici, za razliku od federalne Vlade i njezinih resornih ministarstava, Ministarstva prostornog uređenja i okoliša i Ministarstva energetike, koja su od samog početka pratila i naša istraživanja, čak i donirala sredstava. To nisu bila neka velika sredstva, ali su ipak pomogla da nabavimo softvere za projektiranje. Kažem, za razliku od njih, županijska Vlada nije imala interesa, ali promatrajući strukturu, ni mi nismo prema njima bili toliko agresivni. Jedino smo prošle godine tražili da kroz gradski fond educiramo profesore fizike u srednjim i osnovnim školama o ovim tehnologijama kako bi u okviru tog mladog naraštaja stvorili kadrove i za projektiranje i proizvodnju elemenata za ovu djelatnost. Nikada nismo dobili odgovor na tu našu aplikaciju županijskoj Vladi, ni pozitivan ni negativan.
Prema riječima Žarka Markića, temeljni problem je to što županijska Vlada nije formirala povjerenstvo za koncesije. Može li se dogoditi da se na ovaj način investitori otjeraju te imate li informacije je li Vlada nešto učinila od prezentacije do danas po pitanju tog povjerenstva?
- Natječaj za to povjerenstvo je okončan prije nekoliko dana. Na razini županije i Federacije broji ukupno osam članova, što znači da se radi nešto i na tom planu.
Što onda trenutačno predstavlja najveću prepreku? Je li to uredba koju je donio ministar Sunagić?
- Federalni zakon je tu bio jasan. Svi energetski resursi do 5 MW su u sferi županijskih tijela, a svi veći od 5 MW su u federalnoj ingerenciji. Objekti na Podveležju prelaze 100 MW, što znači da županija apsolutno nema ingerencije u tome, ali donosi uredbu. Pazite, to je uredba, a ne zakon koji je u suprotnosti s federalnim zakonom. Prema toj uredbi, svatko može sudjelovati u koncesioniranju aplikacije zemljišta. Postoji određeni redoslijed koji nalaže zakon, a to je izrada studija. Da bi se napravile te studije, moraš imati istraživanja, a da bi istraživanja bila valjana, moraju trajati od jedne do tri godine, s određenim brojem mjernih stanica. Na bazi toga se radi projekt energetskog polja, pa projekt infrastrukture, projekt ekologije, da bi se tek onda dobila građevinska suglasnost. Austrijanci su ulagali dvije i pol godine, Slovenci ulažu pola godine i ulagat će još godinu dana, a sada imaju ravnopravan status s osobama i organizacijama koji u toj sferi nisu uopće sudjelovali. Potrebno je dobiti certifikat ako se otvara poduzeće od Federalne regulatorne agencije za energiju, a ne da svatko sudjeluje na otkupu zemljišta. To je ujedno i zadnja odrednica zakona, ako su ispunjeni svi prethodni uvjeti. Nadamo se da će ova uredba biti poništena jer ne definira kriterije za koncesiju. I prema odluci županijskog pravobranitelja Jure Jukića, ova uredba nije po zakonu.

www.danas.ba