VJERA PROTIV PANJA ZAHTJEV MEDŽLISA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE
KOJI JE ŠOKIRAO VLASNIKA LIVANJSKE MESNICE MATU MATIĆA
VRIJEĐANJE OSJEĆAJA Medžlis Islamske vjerske zajednice tvrdi kako se prodajom svinjskog mesa u objektu "Mate" vrijeđaju vjerski osjećaji Muslimana jer se mesnica nalazi u nacionaliziranom objektu koji je nekada njemu pripadao — Apsurdan zahtjev podržavaju i zastupnici SDA u Općinskom vijeću
piše Frano MIOČ
Da su vjera i politika ušle u sve pore ljudskog života u BiH, to je manje-više svima poznato, jednako kao što je poznato da se u ime svevišnjeg Boga ili pak neke ideologije često pribjegava i takvim potezima koji su, doduše, vrlo lako razumljivi, ali sa stajališta vremena i prostora običnom i ničim opterećenom današnjom čovjeku u najmanju ruku smiješni.
Čudan zahtjev
Potvrđuje to i primjer livanjske mesnice "Mate" od čijeg vlasnika Mate Matića se traži da iz njezine ponude izbaci svinjetinu.
I da stvar bude još čudnija, iza takvog jednog zahtjeva ne stoji nikakav pojedinac, već ovdašnji Medžlis Islamske vjerske zajednice, koji u ovom slučaju podržavaju i zastupnici SDA u Općinskom vijeću.


Medžlis tvrdi kako se prodajom svinjskog mesa u toj mesnici vrijeđaju vjerski osjećaji Muslimana jer se mesnica nalazi u nacionaliziranom objektu koji je nekada njemu pripadao.
Međutim, istim tim dijelom objekta u kojemu se nalazi sama mesnica, a u kojemu je sve do listopada prošle godine funkcionirala prodavaonica mješovite robe, službeno još uvijek gospodari općina. Preko javnog natječaja ona je taj prostor i iznajmila u zakup mesaru Matiću, ali mu, što sada očito spomenuti traže, nije propisala i sami asortiman buduće ponude u tom prostoru. I, naravno, Matić u toj svojoj mesnici od samog njezina otvaranja građanima nudi sve vrste mesa, pa tako i svinjetinu. Zapravo Matić se u ovom slučaju ponaša kao i svi livanjski mesari hrvatske nacionalnosti, no, eto, problem je samo u tome što se njegova mesnica nalazi u objektu čiji je pravi vlasnik Medžlis.
Budući da su se u tom istom prostoru u sklopu prodavaonice mješovite robe i prije prodavale mesne prerađevine, pa i one od svinjetine, a da nikakvih reakcija nije bilo, pravi problem je, čini se, negdje drugo.
Njegovo pravo ishodište čak izgleda da i ne treba tražiti u Livnu i glavama pojedinih Livnjaka, već u glavama onih koji su, pozivajući se na svetinje, spremni praviti i veći razdor među ljudima.

Kosti ispod dvorane
Kako bi, naime, bilo prokomentirano u javnosti da, primjerice, neka hrvatska institucija u Livnu zatraži od mjerodavnih u općini da se zabrani korištenje sportske dvorane ovdašnje Srednje strukovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića samo iz razloga jer je ta dvorana izgrađena na kostima nedužnih Prilučana koje su partizani u Drugom svjetskom ratu strijeljali na tome mjestu.
I takav zahtjev mogao bi se i te kako obrazložiti ne samo vjerskim nego i nacionalnim osjećajima, ali gdje je tu razum i što bi se time postiglo. Najmanje bi bilo što bi učenici u tom slučaju ostali bez nastave tjelesne kulture.
Problem bi bio u početku jedne prakse koja bi nas učas odvela na kolektivnu stranputicu...