Jedino se zna ima li ga više, npr- u Slavoniji, Zagrebu ili pak u Njemačkoj. Zadnje veliko iseljavanje «trbuhom za kruhom» bilo je šezdesetih godina, i to u žitorodnu Slavoniju, a potom u zemlje zapadne Europe, najviše u Austriju i Njemačku. Za većinu Livnjaka privremeni rad postao stalnim, a stariju generaciju smjenjuju mlađi. Mnogi će livanjski gastarbajteri reći da im je Njemačka druga majka, jer otkad je njemačke bolje se živi. No, reći će: i to ima svoju cijenu!
Livnjaci izvan Livna dali su također značajan prinos obrani Republike Hrvatske i hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini. Sedamdesetih godina organiziraju zavičajni klub Livnjaka, kojih u Zagrebu ima nekoliko tisuća. Mnogi su uključeni u najviše sfere hrvazskog gospodarskog, kulturnog i umjetničkog života.

Da bi se uživalo u netaknutoj prirodi Livna i livanjskog kraja, Livno ima hotele s kvalitetnim restoranima i dobrom ugostiteljskog ponudom.

Doista, tko traži, uvijek će naći dovoljno razloga da svrati u Livno i njegov kraj.
A on će mu uzvratiti – kao i uvijek – srdačno i velikodušno.

Na čast njemu kojeg pohode i onome tko ga pohodi!

Prema jednoj narodnoj pjesmi livanjski beg ( najvjerojatnije Ali-beg Firdus)
Nostalgično u tuđini prisjeća drevnog Livna, te pita:

Je li Livno što je nekad bilo?
Je l' mehana kraj Sučića hana?
Je li u njoj krčmarica Mara?
Nosi l' Mara tri kratka fistana:
Jedan plavi štono momke mami,
Drugi žuti štono momke ljuti?
Treći bili sviju ih razdilila.