Poražavajuća anketa Razvojnog programa UN-a pokazala je da bi više od polovine naših sugrađana napustilo BiH i nastavilo živjeti u nekoj drugoj zemlji ako bi im se za to ukazala prilika.Ponižavajuće je što najveću želju za "pakovanjem kofera" imaju oni između 18 i 35 godina. I dok bi u svakoj normalnoj državi pretrnuli pred ovim podacima, naši političari vjerovatno neće ni trepnuti. A i zašto bi? Oni ne stoje danima u redu za vize. Na graničnim prijelazima u svijetu nitko ih satima ne provjerava do u detalje. Njihova djeca odlaze na školovanje u inozemstvo, a trećina Bosanaca i Hercegovaca živi na rubu egzistencije i djeci ne može pružiti ni najosnovnije.Nakon svih vapaja mladosti, ovih i sličnih anketa, porasta broja narkomana, nejasno je kako domaći "foteljaši" i dalje ne shvaćaju da je "bescarinski izvoz" omladine jedna od najozbiljnijih prijetnji BiH.S druge strane, Evropa je "gladna" mladih talenata i spremna je investirati u bh. mladost kako bi je nedugo nakon toga proglasila svojom. Pa, koliko smo samo puta čuli rečenicu da je neki izraziti talent "iz Švedske, Norveške ili Australije zapravo rođen u Bosni i Hercegovini".Nažalost, s lakoćom se odričemo stubova budućnosti dok druge razvijene države na konto bh. djece stvaraju okruženje u kojem obrazovanje i talent donosi samo prosperitet.
Ostaje samo nada da će se političari uskoro otrijezniti, jer ne preokrenu li ovaj trend, u BiH niti će ostati tko da glasa za njih niti će oni imati za koga provoditi svoje nadaleko čuvene reforme.
( Lana SINANOVIĆ )