TOMISLAV GRAD - Katasrofa, Petre, kaže mi na mobitel Dragan Pavlović, jedan od 20-tak hercegovačkih stočara čijih se 1.200 ovaca našlo u snježnoj mećavi na Omrečnici niže Vran planine.
— Probio sam se kroz smetove s Križom Radošom do Bunara, Mrkodola, Zlopolja i Tribiševa. I vidio preko stotinu crknutih ovaca. A ostalim nema zvizde. Mantaju gladne i smrznute po Ljubuši. Ako i ostanu žive, ove ti godine od nji neće bit mlika ni sira. Ljudi plaču ko godina, jerbo još nema pomoći niotkuda. Meni je crklo 30 ovaca, a moreš mislit kako je ovim ljudima koji su naviše, u mećavi. Dignut će ih sa kućišća.
I šta radi vlast? Ovo je treći dan, a još nisu raščišćeni smetovi. Napiši i zahvali samo načelniku Tomislav Grada Zdravku Prki, načelniku duvanjske policije Jozi Radošu i duvanjskoj Šumariji. Nisu ništa pomogli, ali su barem došli do nas i upitali kako nam je.
Dragan Pavlović, umirovljeni bojnik HVO-a koji je krenuo u ovčarstvo, još veli da bi do subote moglo uginuti u mećavi tisuće ovaca. Nemaju hrane ni skloništa, a k tomu mnoge ošišane i sklone prehladama. Janjci mladi i zlomoćni. Oni što imaju štale i rezerve sijena, mogli su spasiti stada. Ali je većina sezonskih stočara koji se nisu nadali snijegu o svetom Anti. I dok pišem ovaj tekst, nazva me Miro Matić iz Borčana. Veli da je prekjučer u mećavi izgubio 120 ovaca.
— Hvala Bogu što sam ih jučer našao - kaže Miro. Ako se meni to dogodilo u nižem području, možeš misliti kako je onima na Ljubuši. Ovo je elementarna nepogoda u svakom pogledu. Uvjeren sam da će nekoliko tisuća ovaca stradati, a ovčarstvo spasti na niske grane. Ovca je ka i čovik. Oboli, a od bolesne ovce nema koristi.
Kod Pirana na Potkosama sretnem Zorana Bašića iz Posušja. On drži 300 ovaca na Svinjači otkuda je stigao.
— Ja sam svoje ovce spasio, ali žali Bože onih na Barzonji, Risovcu i Blidinjama koji nemaju staja. Trijest cenata sniga. Ja svojim ovcama da sino, pa ji otra na vodu. One ožednile i pripile vodu, a veterinar veli da od toga mogu uginut. Eno, nji trijest ne jide posle toga. Pa kad mi linčine po kafićim počmu računat kako je to zgodna zarada. A ko će mi platit šćetu?
Nakon jučerašnjeg teksta u Slobodnoj, zvali su me s radio postaja Livno i Tomislav Grad, te s HTV-a. Pokušavao sam dozvati FTV, ali bez uspjeha. Tko će se još baviti crknutim ovcama u ljetnoj oluji, kod toliko političkih zavada, tračeva, optužbi...
Taman sam završio tekst, kad me opet nazva Dragan Pavlović zvani general. Pošto sam mu kazao da će doći Miljenko Karačić i za HTV sve snimiti, pita me treba li sve uginule ovce donijeti na jedno mjesto, ili se mogu snimiti onako kako leže na snijegu na "licu mista". Onda me nazva profesorica Rosanda Radoš, kćerka Križana Radoša koji već godinama drži ovce i od njih živi. I od njih Rosandu školovao. Pa veli Rosanda da je dobila Vladu Soču na Tribiševu. I da Vlado sa suzama gleda ovce i janjce kako umiru, a pomoći niotkuda.
Gdje su ti silni hercegovački bageri, ralice, rovokopači... koji brda razdiru?
( Slobodna Dalmacija )