Koncem 1906. godine izdala je zemaljska vlada za BiH naredbu o tamanjenju zmija otrovnica. Za svaku ubijenu zmiju raspisana je nagrada od 50 helera (1/2 krune). Narod u okolici Livna nije zbog duge zime imao nikakve zarade, a kako mu je i blagu sijena ponestalo, dobro mu dođe naredba o tamanjenju zmija. Do 15. svibnja 1907. godine ubijeno je 12 580 zmija. Isplaćena nagrada iznosila je oko 6400 kruna, što je odgovaralo iznosu od 4 godišnje učiteljske plaće, odnosno u protuvrijednosti od 400 ovaca po cijenama na livanjskom pazaru za Svisvete 1907. godine. Glavni prihodi livanjskog puka su dolazili od stočarstva. Već 1906. godine u livanjskom kotaru popisano je108 069 ovaca (danas oko 10000) i 26 512 koza. Livno je trajno nosilo prvenstvo po izvozu vune u BiH. Striženje ovaca i vlačenje vune na selu, a pranje vune u gradu bilo je neka vrsta narodne svečanosti. Trgovci bi kupovali neopranu vunu od stočara, a u pranju vune na Bistrici sudjelovalo bi sve što nije bilo zaposleno u gradu. Za pranje vune u rijeci služili su pleteni koševi od pruća, koji bi se koncem utvrdili u dno rijeke i natrpali vunom. Za kolac se držao onaj koji je u košu "capkao", neprestano gazajući po vuni, koju je voda ispirala. Oprana bi se vuna izbacivala na obalu, gdje bi se razastirala i sušila. Osušena vuna se trpala u velike vreće za prijevoz u druga mjesta. Za vrijeme austrougarske uprave vuna se najviše otpremala u Sarajevo.