Hercegovina predstavlja vrlo složen sustav međusobno isprepletenih podzemnih i nadzemnih vodenih tokova. Kao regija ona pripada dinarskom kršu sa snažnim vrelima, estavelama i ponorima. Uz slabo razvijenu površinsku, podzemna hifrografska mreža vrlo je razgranata. Hercegovinu presijecaju vode triju riječnih sljevova: Neretve, Trebišnjice i Cetine. Slijevu Drine pripada vrlo malo voda iz Gatačkoga polja. Ukupna duljina riječne mreže iznosi nešto više od 400 kilometara. Neretva je najveća rijeka primorskog krškog područja, duga 225 km, od čega 193 kilometara protječe kroz BiH. U svome donjem toku od Počitelja postaje nizinska rijeka. Velika su kolebanja njezina vodostaja. Tako je u kolovozu 1925. u Metkoviću zabilježen protok od 32 prostorna metra u sekundi, a 1950. čak 2130, što znači da vodena masa može narasti sedamdeset puta. Rijeka Trebišnjica, najveća ponornica u Europi, izvire kod Bileće. Duljina njezina toka varira od 35 do 90 kilometara. Sustav rijeke Tihaljina-Mlade-Trebižat od vrela u Peć-Mlinima do utoka u Neretvu kod Struga dug je 50 kilometara. Bregava, koja u donjem toku znade ljeti presušiti, duga je 31 kilometar.
Na Livanjskom polju izbijaju rječice Sturba, Žabljak i Bistrica, a kroz Duvanjsko polje protječe Šuica. Njihovi tokovi prosječno su dugi 10 km. Od jezera značajna su Boračko, Deransko, Krenica, Blidinjsko i Hutovo blato, a od umjetnih Jablaničko (288 mil. met. kub.), Bilećko (1100 mil. met. kub.), Ramsko (466 mil. met. kub.) i Buško blato (800 mil. met. kub.).
Graditi, ali uz ekološke standarde
Hercegovačko vodno bogatstvo treba cjelovito rješenje u hidroenergiji, vodonatapanju i vodopskrbi. Ekonomska valorizacija vodnoga bogatstva Hercegovine još nije zadovoljavajuća, jer nisu riješeni problemi vodoopskrbe, vodonatapanja i obrane od poplava, a vrlo je malo sagrađenih hidroelektrana. Voda i vodeni tokovi nedvojbeno su jedan od najznačajnijih energetskih resursa, posebice u BiH. Prosječno iskoristiva hidroenergija procjenjuje se na 0,76KWh/m?, što je tri puta više od prosjeka BiH. Stoga energetičari savjetuju izgradnju mini.hidroelektrana (MHE). Jedan KWh proizvedene električne enregije u MHE zamjenjuje 1,3 kg smeđega ugljena, odnosno 0,25 kg mazuta. Tehnički potencijal MHE u BiH iznosi 3500 GWh, što iznosi 13 posto ukupnoga hidropotencijala u BiH. Usporedbe radi, u Njemačkoj je instalirano 6000 MHE, u Sloveniji oko 200, a u BiH svega nekoliko. Problemi nastaju kada se u gradnji hidroelektrana ne primjenjuju ekološki standardi.
Tako je nakon gradnje HE Peć-Mlini stradao cijeli slap na rijeci Tihaljini. Slične ekološke štete dogodile bi se gradnjom hidroakumulacije na Neretvi iznad Konjica, kad bi stradale mnoge endemične vrste flore i faune.
Ne dopustiti privatizaciju vodoprivrede
Kada je u pitanju vodoopskrba treba imati jednu važnu činjenicu na umu. Ne treba nikako dopustiti prodaju vodoprivrede stranim velikim multinacionalnim kompanijama, kao što se to dogodilo primjerice u Budimpešti, Bukureštu ili u Sofiji, gdje su velike kompanije u vlasništvu još većih divova, preuzele nacionalne vodovode. Zbog toga su stanovnici tih gradova sada prisiljeni plaćati vodu po nekoliko desetaka puta višoj cijeni nego prije.
U hrvatskom Ustavu i Zakonu o vodama voda je definirana kao opće dobro, koje zbog svojih prirodnih svojstava ne može biti ni u čijem vlasništvu. Neke od zemalja, članica EU-a, uopće ne dopuštaju privatizaciju voda, a druge ne daju stranim kompanijama koncesije na korištenje voda. Bosna i Hercegovina treba razviti vlastitu strategiju, u kojoj će prepoznati da su joj vode primaran interes i da najbolji oblik gospodarenja njima nipošto nije prepuštanje u vlasništvo stranih kompanija. Na kraju, treba se prisjetiti riječi Ivana Mesića, autora hrvatskoga projekta "Pitka voda", koji je, upozorivši na bogatstvo vode u ličkom podzemlju, uskliknuo: "S vodom iz Like u more otječe milijarda dolara na dan". Slično je i u Hercegovini.
( Vecernji list )