TRAGEDIJA U velikom nevremenu pastir Ramiz Velić se kroz snježnu mećavu Livanjskim poljem probijao 15 sati
LIVNO - U nevremenu koje je zahvatilo livanjski kraj Jozo Baković iz Gubera ostao je bez 120 ovaca dok se njegov pastir Ramiz Velić pravim čudom uspio spasiti. Tog jutra Ramiz je oko 10 sati potjerao stado od oko 220 ovaca sa prijevoja Korićina prema kući u oko 12 km udaljeni Guber. Dijelilo ih je samo livanjsko polje na kojem je vidljivost bila dobra premda je na Korićini bilo mećave.
Stampedo na kanalu
Prema Ramizovim riječima sve je bilo dobro dok nije zajedno sa stadom sišao u polje, gdje se kroz mećavu probijao do 15 sati.
- Vjetar je često mijenjao smjer pa mi ni on nije mogao biti orijentir, nisam znao kuda idemo - još u nevjerici je govorio Ramiz. Ubrzo su došli do sabirnog kanala koje su ovce onako u stampedu pokušale preplivati. Sve koje su uspjele preplivati, onako mokre, izložene buri, gotovo trenutačno su se smrzle po izlasku iz vode. Ostale su pokušale naći zaklon skupljene u grupu uz obalu kanala.
Puzanje do jutra
Sva Ramizova nastojanja da okupi i pokrene stado bila su uzaludna. No i ukoliko bi mu to pošlo za rukom, nije znao kamo da ih vodi jer po takvom nevremenu ni on a ni ovce nisu uspijevali naći most koji bi spasio većinu ovaca i omogućio put do skloništa. Ramizova borba za svaku ovcu potrajala je i u noćnim satima. I sam promrznut shvatio je da je bitka za ovce izgubljena te da mu predstoji još teža - spasiti sebe. Kako nikome nije javio da je poveo stado u selo, nitko ga nije očekivao, pa samim tim ni tražio. Očajnički je trebao zaklon, a ničega nije bilo na vidiku. Tek između naleta vjetra vidio bi svjetla u daljini, ona su mu bila jedini spas.
- Nisam znao koliko su daleko svjetla, a promrzle noge su me sve slabije slušale. Dobar dio puta nisam mogao hodati, već sam puzao odupirući se rukama - objašnjavao je Ramiz.
Na taj način je oko 3 sata poslije ponoći stigao do oko 5 km udaljenog sela Kablići. Kucao je na neka vrata ali mu nisu otvorili, onako bespomoćan smjestio se u nekakvu drvenu šupu gdje je dočekao zoru. Kada se malo oporavio od 17-satnog boravka na mećavi koja se ujutro smirila, potražio je ovce i zatekao ono čega se najviše bojao. Tijela uginulih ovaca bila su posvuda u vodi, na obali ili pak zametena u snježnom nanosu. Da nesreća bude još veća, najveća grupa od oko 50 ovaca koja se smrzla u nanosu, bila je udaljena tek 50-ak metara od spasonosnog mosta.
Vlasnik stada Jozo Baković je za Ramizovu avanturu saznao tek sutra kada je pošao da mu donese doručak. - Bio sam siguran da se negdje smrznuo zajedno s ovcama. Provesti noć na otvorenom po onakvom vremenu i preživjeti pravo je čudo - kazao je zadovoljno što je Ramiz preživio, unatoč ogromnom gubitku.