Muke, na primjer, s kojima se nosi kolegica Željka Mihaljević iz Livna u kojemu se već duže vrijeme potpisuje peticija za Hrvatski kanal, ravne su Tantalovima kad Federalnoj TV šalje priloge iz svoje županije.
Dok prilog iz Bihaća ili Tuzle ide izravno iz studija, njezine kasete snimljenoga materijala koji mora biti popraćen tekstom kao da piše za novine putuju autobusima u Sarajevo. Ako autobus dođe na vrijeme i ako urednik stigne pregledati prilog, izgledno je da će biti objavljen, ali kad autobus zakasni, a kasni često, sav njezin trud biva uzaludan.
Stoga bi za prezentaciju hrvatskih interesa na TV bilo mnogo učinkovitije da se livanjska peticija potpisivala radi izgradnje TV centra u tom gradu, kao i za osiguravanje redovitih i pristojnih plaća novinarima koji bi u njemu radili.



Hrvatske medije ugušili su -
hrvatski političari
Žalosna je činjenica da su gotovo svi hrvatski medijski projekti propadali već nakon nekoliko mjeseci, dugovanja su bivala normalna pojava, premda je poznato da je novca za medije bilo, ali i to da je odlazio drugdje. Pa i Erotel, hrvatska TV u BiH, da je u njoj bilo kako treba, danas bi jednako dobro radila kao što radi sarajevski TV Hayat, koja se s pokrićem cijeni najboljom bošnjačkom televizijom.

Cijeli clanak Slobodna Dalmacija