Covjekova vrijednost nema mjere a jos uvijek je u svijetu sve skuplje od covjeka...

Covjek,samo jedan mali trag,
nestaje brzo pri svakom bljesku
nebeske svjetlosti i duboke tame.
Jedina nada za spas mu je da nasloni glavu na tvoje rame.


Ja,samo malo zrno pijeska,
noseno na mekim krilima vjetra,
daleko u zaborav,daleko od svijeta.


I dosla sam tu,
nosena krilima vjetra,
dosla sam tu,
pobjegla od svijeta,
jer nije bilo nikog
da naslonim glavu
na njegovo rame,
i nije bilo nikog
da me izdigne iznad ove tame.


Svi su se izgubili u nistavilu ovoga svijeta,
jedino sto su dobili sada je samo steta,
ni novac,ni silno blago,
pomoci im nece,
da napokon pronadju posljednju stazu sto vodi do srece.


Ali ne,njih i dalje gusi pohlepa ova,
zasto je novac mjerilo snova,
zasto da budem kao i oni,
ma ne trebaju meni milioni,
pa da budem sretna pored onog koga volim,
i da mi dusa ne bude prepuna boli,
ma necu da budem lik od soli.
Ne zelim zlato,
ni dvorac u zelenoj gori,
jedino sto mi treba
je neko da me voli.
Hocu da budem novac i moc,
bicu mu status i slava,
u meni ce pronaci bogatstva prava.


I zasto bi onda covjek bio samo isprazna glava,
kada cijeli svijet u njegovom krilu treba da spava,
covjek bi trebao da bude najvrijedniji dar od Boga,
pa zasto je onda sve na svijetu skuplje i vrijednije od covjeka ovoga?!



~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~*~


slucajno nadjoH negdje ovaj rad iz srednje...pa ev...mozda vam se i svidi...

=)*

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.