ehhh...

...Jednom davno svi ljudski osjecaji su se sastali na nekom skrivenom mjestu na Zemlji.....Kada je Dosada zijevnula po treci put Ludost je predlozila.,,Hajmo se igrati zmire!Tko se najbolje sakrije pobijednik je medu osjecajima,,Intriga je podigla desnu obrvu dok je Radoznalost odmah upitala:,,A kakva je to igra?,, ,,To je igra,,pocela je objasnjavati Ludost:,,U kojoj ja zatvorim oci brojim do milion a vi se ne sakrijete.Kada zavrsim sa brojanjem,polazim u potragu i koga nenadem taj je pobijednik...,,
Entuzijazam je zaplesao,slijedilo ga je Odusevljenje.Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesovalo.Ali nisu se svi htjeli igrati.Istina se nije shtjela igrati jer zasto bi se uopste skrivala ionako je uvijek pronadu.Ponos je mislio da je to glupa igra,iako ga je zapravo mucilo to sto on nije predlozio tu igru.Oprez nije htio riskirati.
,,Jedan,dva,tri,,pocela je brojati Ludost.Prva se sakrila Lijenost,koja se kao i uvijek sakrila iza prvog kamena na putuZavist se sakrila u sjenu uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.Velikodusnost nije mogla da se odluci gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrseno za nekog od njenih prijatelja.Ljepota se sakrila u kristalno cisto jezero,a Sramezljivost je provirila kroz pukotinu drveta.Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,a Sloboda u dahu vjetra.Sebicnost je pronasla skroviste ali samo za sebe.Laz se sakrila na dno okeana(laze,na kraju duge),a Pozuda i Strast u krater vulkana.Zaborav se zaboravio sakriti ali to sad nije bitno.Kada je Ludost odbrojala 999.999,Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je sve bilo zauzeto.Ugledavsi ruzicnjak uskocila je,prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.,,Milion,,zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.Prvu je pronasla Ljenost,iza prvog kamena.Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.Slucajno se tu nasla i Zavist,i naravno Uspjeh,a Sebicnost nije trebalo ni traziti jer je sama iskocila iz skrovista posto se to pokazalo pcelinom kosnicom.Od tolikog trazenja Ludost je ozednila i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.Tako je Ludost malo po malo pronasla gotovo sve.Talent u zlatnom klasju zita,Tjeskobu u izgorjeloj travi,Laz na kraju duge(laze,bila je na dnu okeana),a Zaborav je zaboravio cega su se uopce i igrali.Samo Ljubav nije uspjela pronaci.Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna ugledala je ruzicnjak.Usla je medu ruze,uhvatila suhu granu i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima.Odjednom se cuo lak krik.Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.Ludost nije znala sta uciniti.Pronasla je pobijednika,osjecaj nad osjecajem,ali Ljubav je postala slijepa.Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.Tako je Ljubav ispala pobijednik nad osjecajima,ali ostala slijepa,a Ludost je prati gdje god ide
... LjUBAV JE SLIJEPA A LUDOST JOJ JE
VODIC ............

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.