*littlefreckle*

Osjećam se užasno.Temperatura me pere već 2 dana.
U školi sam bila samo na hrvatskom jer smo trebali pisati ispit.Kao zadnja glupača sam čitala „U registraturi“ iako mi je glava pucala.Uspjela sam i pripremila se kako spada.
Išla sam s namjerom da napišem taj ispit jer znam da usmeno ne mogu dobiti više od 2.A pismeno uvijek dobim 5.Čudno,jelda?
Dođem u razred kad žena kaže da ne pišemo nego odgovaramo u grupama.Kako sam inače nenametljiva osoba,znala sam da to neće dobro završiti.Rekla sam nešto (no to je očito otišlo u vjetar),a sve što sam htjela reći ili su rekli drugi ili me jednostavno nije vidjela kako dižem ruku.Mrzim to.Mrzim kad se ponašaju sa mnom kao da sam nevidljiva.A to sam imala prilike vidjeti u ovoj školi.

I sad se pitam kako da gradim samopouzdanje?U ovoj školi jedino što mogu naučiti je osjećaj manje vrijednosti.A to boli,jako.

Osjećam se jadno,ograničeno.Što više truda uložim,tim gore.Ne znam više što mi je činiti.Totalno sam fulala školu.Izgubila sam svu volju,entuzijazam koji sam nekad davno imala.Bojim se da neću uspjeti ni u čemu.

Dosta mi je slušati riječi „Kakva si to gimnazijalka“.Počinjem sumnjati u sebe.Svakim danom sve više.Bojim se da ne vrijedim ni pišljive bobe.Osjećam se manjom od makovog zrna.

Postoji samo jedan jedini način da prestane ova tortura.Da.Naravno.Postoji.Za sve postoji lijek.Da.Dosta.Ne želim o tome.Možda jednom skupim hrabrosti.Nadam se da ne.Dosta.

Kad bi mi bar netko mogao pomoći,no čemu to kad ne mogu ni sama sebi?Čemu uopće nekom nešto govoriti kad od toga opet ništa.Ako si sam ne možeš pomoći,neće ti ni drugi.

Iako bolesna,išla sam puna optimizma u školu.“Misli pozitivno i bit će tako“ motalo mi se po glavi...No kod mene nije tako.Sreća je kratkog vijeka.
Opet sam ispala glupača.Dobila sam 2.I to samo zato što nisam mogla doći do riječi.Razumijem,velik smo razred ali mala doza kolegijalnosti nikom nebi bila naodmet.Da,sad će mi netko reći „Svatko gleda svoje dupe“.Znam,imala sam se više puta uvjeriti u to ali ipak...Ne znam.

Mislila sam da će mi pomoći ovo lupanje po tastaturi no nije.I dalje se osjećam kao govno.Ne znam više da li ima smisla nastaviti s pisanjem ovog bloga.Ne znam da li uopće ima smisla nastaviti čitati knjige koje sam prije s guštom gutala.Ne znam ima li smisla više pisati sastavke,pjesme koje sam uvijek pisala.Sve mi je zagađeno.Sve.

:'(

Sve.