ponedjeljak, 05.05.2008.
"Vi ste svjetlost svijeta"
Postoje ljudi koji nose nešto posebno u sebi. Nije to običan osmijeh niti zagrljaj, nije ni obična lijepa riječ ili utjeha. Tu se krije nešto veće i bogatije. Kraj nekih ljudi smijat ćete se tren ili dva, a zbog nekih ćete tu radost nositi u sebi neko duže razdoblje. Takve osobe kao da ne daruju samo običan cvijet topline i ljubavi, oni daruju sjeme, daruju nešto što će u nama dobiti novi početak i smisao. Takvi ljudi ne zadržavaju puno toga za sebe. Oni dijele, i u čitavom tom darivanju, odražava se bit njihova života.
Pišem o ljudima koji žive svoju vjeru.
Rijetke stvari na ovome svijetu mogu me oduševiti i ispuniti kao spoznaja da postoje ljudi koji zaista žive ono što vjeruju. Nisu to ljudi koji nikada ne padaju, to su ljudi koji pronađu snagu ponovno se ustati. I nisu to ljudi koji se baš ničega ne boje, ali to su ljudi koji se unatoč svemu pouzdaju u Božje milosrđe. A nisu ni oni koji su naprosto nepogrešivi u onim najbitnijim stvarima, ali jesu oni koji znaju otvoriti oči pred greškama i krenuti nekim boljim putem.
Rastužuje me kad oko sebe gledam ljude koji su uvjereni da žive zaista vjeru, a u onim najbitnijim stvarima prečesto posustanu. Ovo su pitanja za sve nas.
Kako se možemo nazivati Kristovim učenicima ako ne opraštamo svome bratu ni pod kojim uvjetom?
Zar ne shvaćamo da to izjeda jedino nas?
Kako se možemo zvati Kristovim učenicima ako jako dobro znamo da ponavljamo stalno iste greške,
bez da se pokajemo za neku od njih? Nismo li stvorili neka svoja mjerila? Možda i čitavu religiju?
Ili pak dolazimo ravno u ispovjedaonicu, izgovaramo riječi koje nam srce uopće ne misli?
Kažemo - kajem se, a deset minuta kasnije pričamo nekom poznaniku kako se uopće ne kajemo?
Jesmo li svjesni da bez kajanja nema oprosta?
A oprost je melem za našu dušu. Oprost je ono najljepše što nam Gospodin daruje. Nama, ovakvim grešnicima.
A mi ga ne ljubimo dovoljno ni da se iskreno pokajemo što smo povrijedili Njegovu Ljubav.
Zbog čega ili koga? Zbog neke stvari ili situacije? Zbog čovjeka?
Zar nismo svjesni da nas nijedan čovjek ne može i nikada neće ljubiti kao što nas ljubi Bog?
A ljudima se često ispričavamo, kad povrijedimo dragu osobu, iskreno nam je žao.
Kakvi smo kad povrijedimo Ljubav nad svim ljubavima? Oca nad svim očevima?
Zaista katkad svi trebamo zastati i zapitati se neke stvari. Razmisliti o njima. Odlučiti mijenjati ono što nije dobro.
I sad, oni ljudi s početka priče. Takvi ljudi mogu pomoći da krenemo boljim putem, mogu nam dati ruku kad više ne vidimo jasno put kojim trebamo ići. Često, kad vidim vedrinu i ljubav u očima i djelima tih ljudi, shvatim da ništa ne može mijenjati čovjeka više od istinske vjere i ljubavi. Može čovjek biti dobar i čiste savjesti, i to je dobro za njega, ali ako nema Boga u njegovom životu, čime će ispunjavati srca drugih ljudi? Sami to ne možemo. Sami možemo jedino kratkotrajno nekoga razveseliti, možemo se samo navezati na nekoga bez da smo svjesni toga, možemo lako postati i bezobzirni i hladni. Kad nosimo Boga u našem srcu, nosimo "magnet" svjetla i mira koji treba ljudima danas. I onima koji sebe nazivaju vjernicima, a da nisu svjesni koliko toga u svom životu čine protiv Njegove ljubavi. Ako se sjetite bilo kojeg grijeha, shvatit ćete zašto je to grijeh. To je grijeh protiv nekog čovjeka. Drugih ljudi, ili protiv nas samih. A Bog nas sve neizmjerno ljubi. I nikome ne želi uskratiti da bude Njegovo dijete. To je Ljubav koja nije od ovoga svijeta. Razumjeti je možemo samo očima srca. Jesmo li spremni pogledati iz tog kuta? Ili ćemo i sada po ne znam koji put zatvoriti oči, povući se u svoj kutak, živjeti svoj život, i nazivati se onako kako nam najbolje odgovara? Neki ljudi otvorili su oči i odazvali su se na poziv kojim Bog svakoga od nas zove. To se zove hrabrost.
I iako me ti ljudi koji su se odazvali čine radosnom, postoje i oni koji me svojim zatvorenim očima ražalošćuju. Vjerojatno toga nisu ni svjesni.
Ljudi o kojima sam htjela pričati nada su i blagoslov ovoga svijeta. Zaista sam presretna što su neki od njih dio moga života :)
- 23:55 -
