četvrtak, 08.11.2007.
Grad kojeg volim
Pisala bih sada najradije o nekim drugim stvarima. Ali neću zbog tisuću i jednog razloga. Pisati ću o nečemu o čemu sam razmišljala ovih dana. Razmišljala sam o mome gradu :)
Ovaj post će zvučati kao sastavak malih osnovnoškolaca. Volim svoj grad ;) Ali ja ga doista volim. Volim one dugačke vožnje tramvajem, i sve što se događa u tramvaju. Volim one bakice koje se gurkaju da što brže zauzmu sjedalo. Volim kontrolore koji mi uvijek oproste što iz nekog razloga nemam kod sebe kartu :) Zatim volim ulicu kojom se najčešće vozim, a to je Savska. Uvijek prometna, puna velikih raskršća koji stvaraju čepove, a time i dugačke zastoje. Volim Savu. Onaj zalazak sunca koji je najljepši kada ga gledate sa savskog nasipa. Ta rijeka uvijek jednako diše, teče, duboko je urezana u ovaj grad.
Volim jezero Jarun. Unatoč tome što sam tamo često, uvijek mi je poseban osjećaj doći skroz blizu jezera i gledati sve oko mene. One labudove što često znaju prošetati obalom i što me znaju jako nasmijati svojim nadobudnim trčanjem bez nekog posebnog razloga. Odraz sunca u vodi, mjeseca u daljini, i nekoliko zaljubljenih parova koji zagrljeni šeću uz jezero.

Volim svoj kvart, svaki parkić od njih mnogo, košarkaško igralište, potok koji teče tik uz igralište sve do Save, kvartovske dečke koji igraju košarku i u 2 ujutro :) Volim Horvaćansku, po kojoj se najčešće šećem, volim gomilu automobila što po njoj negdje žure.
Volim centar, osobito Gornji grad. Šetanje onim starim ulicama i pogled na svjetla Zagreba noću. Volim prelijepu Katedralu. Volim i Zrinjevac, njegovo zelenilo usred grada. Volim i Glavni kolodvor iako me često podsjeća na rastanke. Volim Maksimir, zoološki vrt, makar sam rijetko tamo jer je na skroz drugom kraju grada. Volim Maksimirski stadion. Volim natpise Dinamo po čitavom gradu :) Volim i Trg bana Jelačića, kojna ;) jer tamo se najčešće nalazim sa dragim ljudima.

Ne volim kada ljudi pričaju o Zagrebu kao nekoj metropoli koja nema dušu. Zagreb ima dušu. Ima ono nešto što možda osjećaju samo oni koji su tu duže vrijeme. Iako, čula sam od nekih ljudi da su ga zavoljeli iako su tu boravili kraće vrijeme. Ne volim kad se o Zagrebu priča kao o gomili betona i mjestu gdje teče med i mlijeko.
Ako se može voljeti grad, ja volim Zagreb :)
Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
njegova me radost blaži
njegova me rana peče.
Zato danas smiješimo se, ja njemu on meni
kad se djeca zaigraju kad se Zrinjevac zazeleni
netreba mu zlatna kiša samo nek ga samo jesen zlati
kad ga očima zagrlim nek me čuva kao mati.
- 22:52 -





