srijeda, 04.07.2007.
Što to ima u ljudima tužno...
Rekao sam, u vjetar sam prič’o,
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
netko baca kamen na slavuje.
Što to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
ko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote.

Zašto čovjeku nekad ovi stihovi zvuče čudno,
jer ipak je predivno puštati ljude u svoj život,
zatim sklapati nova prijateljstva, upoznavati druge...
A zašto nekad zvuče tako gorko, tako istinito,
kao da ih je moje srce pisalo...

A zašto nekad za iste ljude ti stihovi vrijede, a neki drugi put više ne...
- 12:39 -





