subota, 21.04.2007.
Iluzija
Večer nečujno pada na grad
tisuću svjetala rasvjetljuje mi put
nalazim se u središtu svega
a tako je daleko ono što mi uistinu treba.
Srce bi htjelo puninu radosti
jer ta stvarnost njemu treba
ali sve je tako tugaljivo i sivo
kao oblaci uplakanog neba.
Gdje je nestala ta harmonija
puna blagosti i poznatih sjena
u kojoj sam nekad utopiti se znala
kada sam bila... tako mala.
Ovo molitva nije trebala biti
ali duša takvu melodiju sklada
i nije kriva ni sudbina ni vrijeme
već jedno davno zasađeno sjeme.
- 01:03 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
