subota, 10.02.2007.

Želim biti...

Svi znate kako je drugi mjesec koban za nas studente. Prikovani za stolice pokušavamo dotaknuti granice izdržljivosti, strpljivosti, koncentracije... Neki više, neki manje uspješno. Ovih dana razmišljam o tome kako sam zapravo sretna zbog toga. Što imam prilike studirati ono što najviše volim, što imam prilike biti tu gdje jesam. Koliko god mi se katkad činilo nemoguće i teško, pomisao na to da je sve moglo drugačije i ružnije ispasti daje mi snagu i volju za trud.

I što će biti nakon toga? Nakon tih pet (ili više :)) godina studiranja, tražit ću posao, a ako ga nađem, čak ću i početi raditi :) Poslije treće godine morat ću izabrati jedan od pet ponuđenih smjerova - Fizička geografija s geoekologijom, Prostorno planiranje i regionalni razvoj, Baština i turizam, Geografski informacijski sustavi i Nastavnički studij geografije. Prvo sam bila uvjerena kako je Prostorno planiranje ono najbolje, možda bi to bio najunosniji posao, možda bi mi čak kolegiji vezani uz to najbolje išli. Onda me lupilo ovo predzadnje. To bi me možda najviše zanimalo. Trenutno me drži ovo zadnje. Da, u zadnjih pola godine, već sam tri puta promjenila izbor. Vjerojatno zbog toga što još ne mogu ni znati što svaki od tih smjerova znači i sa sobom nosi - u bilo kojem smislu.


Image Hosted by ImageShack.us



Što se tiče Nastavničkog studija, to me u zadnje vrijeme jako vuče, nekako mi se čini da bi se tu najpotpunije ostvarila. Rad sa djecom, onom manjom i većom, koliko god bio naporan, mislim da u sebi nosi više lijepih nego ružnih stvari. Od malena sam se voljela igrati učiteljice. Tako sam sestru naučila matematiku i hrvatski za prva dva razreda sigurno, prije no što je krenula u školu :) Voljela bi se ujutro buditi znajući da idem u neku školicu (jedna me posebno privlači, ali o tom potom...), da ću ulaziti u zbornicu razgovarajući s ostalim kolegama, zatim uzimati imenik i ulaziti u razred pozdravljajući učenike, a onda početi i sa nastavom. Ne bi samo poučavala, poučavala bih baš ono što najviše volim - geografiju. Jednom ću vam reći i zašto baš geografiju.

Svjesna sam da to zanimanje ima i ružnih strana. Sigurno to sve ne bi moglo biti tako savršeno. Možda bi teškog srca ulazila u zbornicu zbog kolega koji ne bi bili baš onakvi kakve sada sanjam. Možda ne bi ni u razred ulazila s nekim dobrim osjećajem. I na kraju krajeva - možda se tu ipak ne bi mogla ostvariti na pravi način. O plaći da ne govorim :)

Ali opet mi ima nešto posebno u tom zanimanju. One meni drage učiteljice i profesore uvijek sam posebno cijenila. Mislim da sam inače dosta strpljiva osoba, koja će se davati kada je to potrebno. To je samo moje mišljenje. Jedna od presudnih činjenica koje bi me mogle povesti u smjeru profesorice :)

Eto, vrijeme je ispitnih rokova, pa su i razmišljanja nekako u tom smjeru. Nije mi isto učiti, truditi se za nešto kada nemam nikakvog cilja. Kada uzimam neku skriptu znajući da ju moram naštrebati i dobro napisati ispit. I kada uzimam skriptu znajući da ju moram dobro naučiti kako bi jednom postala ono što želim, kako bi radila ono što volim, i kako bi možda svoje znanje mogla prenositi drugima. To je zapravo najposebniji osjećaj u svemu tome.


Image Hosted by ImageShack.us



Ne volim baš onaj osjećaj kada znam da se moram prisiliti učiti, osobito one kolegije koji mi baš nisu sasvim dragi i zanimljivi. Ali nije da ne volim učiti. Ono što volim i što me zanima, često ću rado primiti u ruke. Stvar je u tome što sebi ne dopuštam da mi učenje uzima cjelokupno vrijeme, čak ni u vrijeme ovih ispitnih rokova. Vjerojatno je to zato što imam dar da mogu prilično brzo naučiti ono što trebam. I što nisam jako živčano biće, pa uspijevam zadržati donekle mir i staloženost prije samih ispita.

I tako podijelih ja s vama i ova moja razmišljanja vezana uz moj sadašnji i budući posao ;) Vrijeme će nadam se pokazati koji od onih smjerova je pravi za mene. Ono jedino bitno mi je da se ostvarim u tom poslu. I jedna misao koju je podijelila s nama profesorica iz geografije iz moje srednje škole. Izaberite zanimanje koje ćete voljeti. Jer zamislite da se svakog jutra budite sa grčem u želucu znajući da morate ići raditi posao koji vam nije drag. Kada nam je to rekla, mnogi u razredu su se zamislili nad svojim izborima. A ja sam u tom trenutku postala sigurna da ono što doista želim - jest upisati Geografski odsjek PMF-a ;)

- 01:45 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

O meni

Zovem se Maja, a rođena sam 4.11.1986. godine. Studiram geografiju na PMF-u. Volim pisati, surfati netom, slušati mjuzu, družiti se s prijateljima, fotografirati, igrati nogomet, košarku...i još puno toga..:)

mail: maja986@gmail.com

malo duhovnih pjesama,
one neka vam budu iznenađenja :)








*statistika od 14.1.2007.*





users online




Dragi blogeri:

mala chi
hitchhiker
pruži ruku
Krist Kralj
ona koja korača

tratinchichica
angelous
Hrvoje
detalj
@pple
tau
kraljica mira
mirta
eu4ya
aquaria
triptih
amaely
Rose And Butterfly
Kristijan

maj vrld

Želiš li staviti ovaj banner na svoj blog, kopiraj ovaj kod smijeh




Dragi stihovi...

Tvoja me snaga vrijeđa
Taj pogled s visoka ne zavrijeđujem
Za koga se tako mijenjaš
Za ljude do sebe koje jedva poznaješ?

...

Mi svijetlimo
I neka te ne bude strah
Ne mogu dobacit do nas, svojim podsmjehom
Krijesnice, nek ti je u srcu mir
Toliko smo bolji od njih - da svijetlimo

...


Zašto nosiš oblak iza lipog lica?
Viruj, bit će sve u redu, i za svako slovo
Ti ne traži krivca, u sebi, il' u meni
U svemu, jer slomit će nas to...

...



Znači ovo je tren kada čovjeku postane malo...
Kad u svemu što volim na njoj nešto pofali
Znači ovo je tren kad sve tuđe mi izgleda slatko
I kad sve ono što volim na njoj više ne volim

...


Toliko ljudi vuku se u kolonama
U svojim urnama na cesti
Ti ne vidiš nikoga na koga bi sad računala
Bar jednog kojeg vridilo bi sresti...

...


Već je vrime da se pomirim sa svitom
tiho k'o da zaronim na dah
u svemu sad mogu naći nešto lipo
i reći živote dobar ti dan

...


Imaš čime da me mrviš
imaš čime da me satjeraš u kut
a nit' te volim, niti mrzim
ja te samo jasno vidim ovaj put

...


Na poljima od snova
ne pušta se korijenje
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije

...

Sa grijehom na duši, sa srcem sred blata
Bez ikoga svoga, kucam ti na vrata
A vrijeme što bacih u vjetar ni za šta
Sad lomi pred tvojom rukom koja prašta

...


To može dati samo onaj koji te
kad pođe po zlu voli više od sebe

...


Da li ćeš shvatiti sve, ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena žedna tvog oprosta,
kad jednom stvorim se ja pred tvojim vratima...

...


Sudbinu nam drugi troše, a mi šutimo
Još je gore to što ne znam
Dal' se volimo

...


Moje zastave - uvijek su iste boje
Nad njima ljubav caruje
Moja zastave - nikad na pola koplja
Ljubav se ne predaje

...


Kada me pitaju za tebe
Više mi glas ne zadrhti
Jer jednom ugašena vatra
Više se nikad ne zapali

...


Moj bijeli labude, kad me jednom ne bude,
Sve će vode, labude, da se razbistre.

...


Oduvijek su tu, blato k'o i zlato
Zajedno na dnu, tako im je dato

...


Kao dijete, ljubavlju se igrala,
tu je tvrđavu u pijesku,
prva plima odnijela

...


O tebi sam maštao,
čekao te dan za danom
ušetala si u moj život,
pod žutim kišobranom
"ona je sve što ti treba"
šapnuo je kao netko s neba
samo ja znam tko...

...



Ako želiš prijatelja evo ti ramena
Ako želiš moju ljubav uzmi je za sva vremena
Ne govori više da te ne vole
Kad odnijela si sve...

blog layouts

Neka živi ljubav...




MySpace Layouts