srijeda, 24.01.2007.
Dati život za svoje prijatelje?
Neki dan mi je tijekom jednog razgovora palo na pamet ovo pitanje. Svi se slažemo u tome da su nam prijatelji veliko blago, kako bez njih ništa ne bi bilo isto, kako su nam veliki blagoslov, naša snaga u trenucima nemoći, naši anđeli kada zaškripi...
Doista ih puno volimo, bar one koji su nam bliži, s kojima smo si bliskiji. Ali volimo i one s kojima možda zbog određenih razloga nismo tako bliski, možda s njima toliko ne komuniciramo, ali svejedno su nam na srcu. Život je jednostavno takav, poput vjetra, na put nam donese neke osobe, da nam budu osobe koje će se davati nama i kojima ćemo se mi davati, da nam na put donese - prijatelje.
Neću sad filozofirat o definiciji prijatelja, o onome kakav bi prijatelj možda trebao biti. Želim vam reći da sam se zapravo jako iznenadila. Razmišljala sam koliko mi moji prijatelji znače, a kad mi je palo na pamet ovo pitanje, zastala sam. Ne zato što sam možda pomislila kako je moj život meni vrijedniji od života mojih prijatelja, nego zato što zapravo rijetko razmišljam o tome. Češće ću razmišljati o prijateljstvu kao takvom, o tome kako da možda poboljšam neki međuljudski odnos, a puno manje o tome da li sam spremna dati život za svoje prijatelje.
I pokušavajući razmišljati o odgovoru na to pitanje, došla sam do zaključka da ima osoba u mome životu za koje bih bila spremna dati vlastiti život kako bi spasila njihov. Ovako kad razmišljam, mislim da ih u mome životu ima dosta. Ali onda se opet postavlja pitanje da li je to samo osjećaj spremnosti za tako nešto koji proizlazi iz osjećaja ljubavi prema njima, ili ona istinska spremnost. Kada bi kojim slučajem došlo do požara u nekoj kući, kada bi vatra gutala sve, a kada bi znala da je u toj kući netko od mojih prijatelja, da li bi uistinu bila spremna žrtvovati vlastiti život da spasim nečiji drugi. Kada bi kojim slučajem (ali ovo sad je već krimić...
) došlo do situacije da neki zočesti čovjek želi pucati u nekoga od mojih prijatelja, da li bi se bacila ispred i žrtvovala vlastiti život da spasim život svoga prijatelja. Ovo sam sada navela neke prilično ekstremne situacije, ali u svakodnevnom životu se nalazi toliko primjera kako može doći do žrtvovanja vlastita života za život nekoga drugog. Mislim da je davanje života za prijatelja i kada ti se u nekoj situaciji ne da apsolutno ništa, možda imaš dovoljno vlastitih problema, a javi ti se prijatelj jer mu je potrebna riječ utjehe, jer mu je potreban prijateljski zagrljaj. Žrtvuješ sebe i svoje probleme kako bi pomogao njemu. Ma doista ima mnogo primjera. Od takvih naizgled sićušnih davanja života za svoje prijatelje, do onih koje sam gore napisala.
Vjerojatno neću znati pravu istinu o tome da li bi doista bila spremna dati život za svoje prijatelje, sve dok možda jednom ne dođem u situaciju koja će zahtjevati to od mene. I onda razmišljajući, sjetim se kako je i Isus dao svoj život za svoje prijatelje. Rekao je također da nema veće ljubavi od te.
I kad duboko u srcu promislim još jednom da li bi doista bila spremna, ima nešto u mom srcu što mi govori da bi. Ako sam spremna na svakodnevna sićušna žrtvovanja, mislim da bi ljubav bila jača od sebičnosti i straha za vlastiti život. Ljubav je ono što u nama gori, a toplina koju proizvodi jest sve ono što ulažemo u naša prijateljstva.
Vlastiti život mi je uistinu vrijedan, i nastojim ga tako gledati i odnositi se tako prema njemu. Bog mi ga je dao i znam da je život poseban dar. Ali svejedno su mi na srcu više životi nekih drugih ljudi, svejedno s više ljubavi gledam na živote drugih ljudi. Možda bi to bila presudna činjenica što se tiče odgovora na pitanje iz naslova :)
Ipak je to sve - ljubav. A ljubav je spremna na sve kako bi spasila ono što ljubi. Na sva odricanja. Pa tako i na odricanje od - vlastitog života.
- 17:28 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
