petak, 19.01.2007.
Srce te zove...
Spustila se noć, tama je prekrila grad,
djeca snivaju snove o šarenim lutkama,
odrasli pokušavaju utonuti u san,
a smetaju im brige što ih more u srcu.
Legla sam u krevet, pokrila se dekom,
pritom gledam kroz prozor u nebo
sa malo zvijezda i jednim mjesecom,
a zatim sa snovima na duši sklapam oči.
Srce te zove, Isuse,
želim zaboraviti sve što mi smeta,
želim da mi dođeš blizu, sasvim blizu;
želim da sjediš pokraj moga kreveta
da me noću blago promatraš,
želim te dodirnuti, taknuti...
Srce te zove, Isuse,
želim te zagrliti snažno,
želim se utopiti u toplini tvoga krila,
želim da sjediš pokraj moga kreveta
da bdiješ noću kraj mene,
da ti onda mogu pružiti ruku, i tako zaspati...
S tim mislima uranjam u molitvu,
umor me svladava i zaspem,
ujutro se budim i sneno se pitam
zašto mi je ruka ispružena - pokraj kreveta...
- 01:07 -
