srijeda, 17.01.2007.
Oče naš...
Tek sam nedavno počela dublje razmišljati o riječima ove molitve. Nije li lijepo znati da nas ju je upravo Isus naučio? :) Pa evo, redom, razmišljanja koja mi se redovito ili manje redovito javljaju kad ju molim...
Oče naš...
Najjača istina ove molitve. Imamo svoga Oca. On želi da budemo Njegova djeca. Želi se brinuti o nama baš kao što se dobri roditelji brinu za svoju djecu. Jednostavno želi biti tu za nas. Ta misao mi često osvane. Oče, Oče, Oče... Kako je to lijepo reći, a još ljepše - osjetiti...
koji jesi na nebesima...
Da, Otac koji je na nebesima. Pruža milostiv pogled na nas, promatra naše postupke, misli, želje. I nikad mi nije bilo toliko bitno ovo - na nebesima. Nego ovo prvo - koji JESI.
sveti se ime tvoje...
Često čujem ljude oko sebe, a vjerojatno se to i meni samoj događa, da Njegovo ime spominjemo bez nekog razloga. Jednostavno nam je jezik brži od misli. A On je tako Velik i Poseban. On je svemogući Bog i Otac. Njegovo je Ime nešto tako sveto. I moramo biti svjesni toga u našem svakodnevnom govoru i mislima.
dođi Kraljevstvo Tvoje...
Želim da se ostvari Božje Kraljevstvo. Da Ljubav i sveti Mir kraljuju u našim srcima, u srcu svakog čovjeka.
budi volja Tvoja... kako na Nebu, tako i na zemlji...
Značenje ove rečenice shvatila sam tek nedavno. I od tada za mene nosi najveličanstveniju ulogu u ovoj molitvi. Volja Njegova je sve što mi treba. Ono što je po volji Njegovoj - dobro je. Kao što roditelj želi svom djetetu najbolje dati, tako i naš Nebeski Otac želi nama najbolje. Ali za razliku od zemaljskog roditelja - On nam želi to nešto dati - savršeno. I kad ne znamo kako dalje i što Ga uopće zamoliti - pustimo Ga da nas vodi i kažimo mu - neka bude volja Tvoja.
kruh naš svagdanji, daj nam danas...
Kruh, kada sam bila manja to je bio isključivo kruh koji blagujem. A sada... Sada shvaćam da je taj kruh sve ono što mi je potrebno. I ono što mi hrani tijelo i ono što mi hrani dušu. Najjednostavnije rečeno.
i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim...
Uvijek ga ponizno zamolimo da nam otpusti naše grijehe, naše propuste, naše dugove. Oproštenje je potrebno svakome od nas. A onda ovaj drugi dio. Da li doista otpuštamo dužnicima našim? Da li opraštamo? Ako mislimo da nije potrebno ili se ne trudimo - zašto tražimo ovo prvo, zašto tražimo da se oprosti nama...
i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla...
Često znamo reći - samo smo ljudi - slabi i grešni. I to je istina. Sami ne možemo daleko stići. Padamo često u napast u različitim stvarima. Ali Gospodin je tu da nam pomogne. Nikad nismo sami. Ako padamo, On će nas podizati. Izbaviti će nas od zla. Zlo je svuda oko nas priznali mi to ili ne. Skriva se u mnogim, obično nama slatkim stvarima. Ali Bog - najveće Dobro ovoga svijeta - jače je od zla. Spoznaja koja nas hrabri cijeloga života.
Amen.
Tako neka bude! :)
Eto, to su one osnovne kratke misli koje mi se javljaju dok molim ovu molitvu. A u zadnje vrijeme osjećam neopisivu zahvalnost dok izgovaram riječi te molitve. Suza mi zna poteći jer pogledam sebe - grešnu, i pogledam Boga - svemogućeg. Potekne mi suza jer kažem Oče, a to znači da me netko tamo Gore ljubi kao nitko drugi na ovome svijetu i da me zove svojom kćeri. Kažem budi volja Tvoja, a to znači da će On za mene učiniti najbolje, ono najsavršenije za mene, da se ne trebam brinuti zašto je nešto tako kako jest. Kažem da mi poda kruha koji mi je tako potreban, a to znači da imam pravo moliti da dobijem sve što mi je potrebno u ovome životu. Kažem otpusti mi grijehe, a to znači da mi je Netko spreman s ljubavlju oprostiti. Kažem izbavi me iz zla, a to znači da me Netko želi čuvati, da je Netko jači od tog zla, da sam nekome važna i dragocjena.
Znate li kakav bi to osjećaj zahvalnosti trebao biti u svima nama?
Uistinu je divna ta molitva, sve govori... Osjeća se ta melodija ljubavi koja iz nje izvire.
Isuse, hvala Ti što si nas naučio moliti je. Makar smo samo ljudi, naučio si nas.
Ali i Ti si postao samo čovjekom. Jednostavnost uvijek pobjeđuje :)
BVB*
- 00:32 -
