nedjelja, 01.10.2006.
Srce djeteta
Gledam ljude u tramvaju
umornih očiju i snuždena lica
nema ništa u njima što bi ih vodilo
nema ništa što bi zapalilo
odavno ugasli plamen...
A toliko je razloga za buđenje...
Pogledam kroz prozor tramvaja
ugledam lice djeteta
nasmiješeno i bezbrižno
živi život u radosti i igri
vidi samo ono lijepo u životu
i uživa svim srcem u tome.
Zašto bi naše srce ikada trebalo odrasti?
Zašto ne bismo mogli uvijek živjeti poput djeteta
radovati se malim, besplatnim stvarima
voljeti čovjeka jer je dobar, duhovit, drag,
a ne zato jer ima veliku kuću, skup auto i lijepu vikendicu.

Zašto ne bismo bili prijatelji poput djece,
otvorena srca, dobre, makar ponekad naivne duše...
da nam naš ponos više nije iznad svega
da nam želje drugih postanu iznad svega
da nam radost drugih postane iznad svega
da nam vrijeme postane vrijeme za druge.
Budimo otvoreni za druge uvijek,
otkrijmo tu radost koju skriva
svako tužno srce
koje se lijepoj riječi tako razveseli...
Otkrijmo u svakom dječjem osmijehu
tu ljubav koju nam Otac daruje,
i tu ljubav kojom toliko ljubi one malene.
- 15:51 -





