nedjelja, 26.03.2006.
Ljubav
Nešto što se skriva u tako mnogo stvari, a zapravo je najveća od svih. Ljubav. Ona je samo jedna - veća, manja, bratska, roditeljska, bračna. Ali uvijek je vrijedna. I potrebna. Svi želimo biti ljubljeni, želimo znati da je nekome stalo do nas, želimo osjetiti da smo nekome potrebni. Jer to je poseban osjećaj koji nam daje snage ići naprijed u životu.
Ne znam koliko točno osoba volim u svom životu, kad bi izbrojala i svoju obitelj, rodbinu, prijatelje...koliki bi broj to bio, a i sigurna sam da ne bi bio konačan. Jer koliko se ljudi ne bi sjetila, a znam da mi ipak nešto znače. Kad bi pogledala duboko u svoje srce, vjerojatno bi se začudila koga bi sve pronašla 
Moram priznati da mi ljudi lako prirastaju srcu, nije bitno da li ih poznajem dva mjeseca, dvije godine ili pak cijeli život. Ako osjetim da su mi dragi, da su tu za mene, da su mi pravi prijatelji, više mi ništa ne treba. To je dovoljno za ljubav. Male stvari vode nas do ljubavi. Osmijeh, zagrljaj, lijepa riječ...to je ljubav. Neke pak poznajem jako dugo, ali u njima nisam pronašla nešto zbog čega bi ih mogla nazvati prijateljima. Jer za njih postojim samo kad je njima to potrebno. A pravo prijateljstvo je ipak nešto puno dublje i veće od toga.
Ima osoba u životu koje su mi doista pokazale pravu ljubav, puno ljudi učinilo mi je neke predivne geste koje ću uvijek pamtiti, bilo je stvari od kojih mi je srce znalo zatitrati na način kojeg ću se sjećati i kad budem kao starica za ruku držala ljubav svog života. Tih stvari je bilo, i još će ih biti, ali nijedna od njih me nije toliko fascinirala, i u meni probudila san o savršenoj ljubavi, kao ona o raspetoj Ljubavi. Kada netko daruje vlastiti život, za dobrobit svih nas, onda je to savršena ljubav. Dati život za svoje prijatelje. Koliko bi nas to bilo sposobno učiniti? Da li smo spremni ljubiti jedni druge tom savršenom ljubavlju? Iako smo samo ljudi? Katkad mi se ta pitanja vrte po glavi, ali iznenađuje me što katkada u sebi pomislim da bi bila spremna. Jer ljubiti moje bližnje, moje prijatelje, znači i biti spreman dati život za njih. Isus nas je tako naučio, i moje je mišljenje da se trebamo potruditi da to i slijedimo. Žrtvovati se za ljude koje voliš, to je ljepota, makar u najmanjim stvarima. Izdvojiti vremena za razgovor, pomoći u nečemu, ili jednostavno sjediti kraj nekoga koga voliš, biti s njim u tišini, a kasnije se osjećati kao da ste si povjerili sve probleme i tuge.
Ljubav je začela svijet. Ona je njegov temelj. Ljubav je spasila svijet. I ljubav je pobijedila smrt. To neka nam probudi nadu i kad nam sve lađe potopi more tuge i nemira.
- 22:15 -
