..Of Silence
Never will forgive you, never leave you..
You know that if you live like, you will die like..
došlo je vrijeme da stanem..da se zaustavim nakon tako dugog i napornog puta..da uzmem dah..
posljednji trzaji me obuzimaju nakon nekoć pretrpljene bitke..novi udarci..nova bol..
čovjek se nekada i nada da će sve ovo jednom proći..ali što to sve? sve nazivamo ono što nas boli, odnosno ono što nas uništava..ono što nas tjera i ono što nas odlikuje..ipak, samo smo ljudi..osjetljivi i ranjivi.
toliko toga se promjenilo..i onda osjećaj..tako poznat, poznat iz prošlosti.. poznata bol. da.
poznate riječi? da..zvone nekako u glavi. bez ijedne riječi na usnama, o borbi koju sam vodila sa sobom, bez ijedne riječi o tome kako sam preživjela rat koji nikad ne prestaje.
i tu stojim..sama. više nije pitanje mogu li ili ne mogu. to sam davno shvatila.. previše sam bola upoznala da bih se mučila oko toga. pitanje je želim li ili ne.
....
nekad je potrebno da nas zaboli da shvatimo dublji smisao nečega što se desilo.
Across darkened skies, I travelled without a light..
I sank in the well of my mind,
Too deep, never to be found..
Time went by, many memories died.
I'm writing this down to ease my pain.
30.07.2007. u 22:20
° 23 thoughts of the world ° Print ° # °
Skywards
Your bright enchanting smile
Reminds me of the day when I learnt
That nothing lasts forever
And your goodwill's just another hoax of your kind
trenutak inspiracije. ili možda ne..
dakle. u vremenu od prošlog posta.. bila sam na moru tjedan dana, a nakon kaj sam došla doma pala sam prek Lolinog famoznog bicikla i slomila tri kosti lijeve šake tak da sam u gipsu. nebrem svirati. ništ. neću u detalje. i tak onda još mjesec dana. ili još više.
ovak općenito, relativno sam dobre volje.
Skywards again, I search for my dimension
People don't know how I am alive
Experience has taught to count every single move
Now I know I'm standing alone
ah. neznam, stvarno mi se neda ništ trenutno. niti ustati od kompjutera, a još manje nekam otići. bilo kam.
mislim da ništa od onog mojeg nadanja da će biti bolji praznici od prošlogodišnjih. ili..? možda je to samo zbog moje lijenosti. aha. tak bi bilo. ma u biti, ostao je još mjesec i pol, malo manje. tak da se može još puno toga promjeniti. hm.
The lovely beeches told me to think for myself;
to bury down the lies of other minds..and I know
I cannot be last but first..
dosadno mi je. vrti mi se ista pjesma deseti put. mislim da bum išla gledati gospodara prstenova. onda bum zaspala. i onda bu me neko zbudil. uh, veselo.
My human conscience is dragging me down - into the dark
The temptress whispers..."again"... - It's killing me
idem, dakle. bokič.
Skywards..
25.07.2007. u 16:39
° 5 thoughts of the world ° Print ° # °
When The Lights Are Down
"Mind, filled with fairytales.
New ones every day, don't ask me anything now,
I know what you're waiting.
The curtain to fall.."
evo. nakon dva tjedna? hm. tak nekak. uglavnom. ništ novo osim da sam prošla popravni. jedan dan dva pismena, drugi dan dva usmena..užas. al dobro, sad su konačno i meni počeli praznici. ovaj tjedan idem na more. idem. ili možda ne. nisam odlučila još. ali ipak su ovi praznici nekak šugavo počeli. kaj ja znam. nemam baš volje za ništ. ma u biti neznam. ovo vrijeme me ubija u pojam jer apsolutno mrzim jebeno sunce i te ljetne vrućine. ah. i ponedeljak i automatski sam loše volje, htjela ili ne htjela. ma, ima uz to zapravo još nekih razloga. danas opet neznam kaj budem. ma ništ neznam. i ovo je ve tako bezvezan post i bolje da prekinem s tim čim prije i popravim to dok dobim kakvu takvu inspiraciju. aj bok.
"I remember a song,
Like in a dream..
Where September was long,
And winter unreal..
09.07.2007. u 16:30
° 6 thoughts of the world ° Print ° # °
