|
It's easier to smile than say why are you crying.
utorak, 22.06.2010.
Kaboom! Eto mene opet! Oooo da! Sjetila se ova ptica da ima blog.
Oukej, sad slobodno možete zanemarit sve što sam napisala i krećemo ponovo!
Pozdrav! Dylan aka. Frikuša se vraća!
Eto, za početak da se pohvalim malo. Prođoh ja taj strašni 7. razred s prosjekom... Pripremili ste se ? 5.0! Oujea!
Moram priznati da sam se stvarno namučila. Kemija, matematika... Ove godine sam užasno popustila, ali sredila sam sve do kraja. Trenutno uživam u najjadnijim praznicima ikad. Jadno su počeli vjerujem da će i jadno završiti. Zadnji dan je bio totalna katastrofa. Jedva da sam mokra bila. Jaja i brašna praktični nije bilo, a i svi su otišli na Jarun, Bundek, Bočarski... Samo sam ja morala ostat zbog glupog klavira -.-' Eto, i vrijeme je usrano. Sunca nigdje nema, hladno je... Kao da sam na zimskim a ne ljetnim praznicima. Ne mogu ni izać van. Uz to, umrlo je moje putovanje u Španjolsku [Da, da! Trebala sam otić u ŠPANJOLSKU!] jer su moji starci odlučili odvesti nas na selendru. Katastrofa! Zar oni stvarno misle da ću provesti 3-4 dana na SELENDRI s kravama, retardiranom sestričnom, hrpom govana i to BEZ interneta ? Daleko od civilizacije ? Neću! Rekla sam da ostajem doma pa makar se morala posaditi u zemlju i pustiti korjenje. Heh. Da! Ratno stanje kod mene doma! Iskre frcaju i ja i stara se otvoreno svađamo svako malo. Bljuv. Katastrofa od praznika.
Moram se i pohvaliti da sam obrisala Face. Ja - preveliki ovisnik koji bi se digao oko 10 sati odjurila za komp i bila na fejsu do negdje 2 ujutro sam se odlučila odviknuti! Ajmo sad pljesak za mene! Osim što sam se odlučila odviknuti, obrisala sam ga i zbog raznih neugodnosti. Lažni profili, grupe protiv mene, brojne svađe preko fejsa... Dosta mi je toga. Ne želim si uništiti život Face-om. Nije to toliko vrijedno. Imam msn, ali samo za ljude koje znam, tako da se mi blogeri do daljnjega možemo kontaktirati samo preko bloga. Vjerujem da ću vratiti fejs. Ma 100% znam, no neko ću vrijeme živjeti bez toga. Kao prije nego što sam čula za to.
Što se ljubavi tiče, Amor me ne posjećuje baš. Ja volim jednog njega, ali nemam pojma voli li on mene. Neki kažu da, drugi ne.. Kome vjerovati ? Hah, ostavljam ljubav po strani. Ali ljubav prema glazbi je uvijek prisutna. Završila sam 5. razred osnovne glazbene škole! Još jedna godina i srednja. Ne znate koliko me strah tog 6. razreda. Nikad me nije bilo strah glazbene, ali ovaj 6. razred me prestravio. Prošla sam s 4.6 samo zbog solfeggia. Profesorica me ne podnosi, i eto. Puf! Smanjena ocijena. Glupa je -.-'
Dobro. To je to od novosti. Krećem na ono što mi najbolje ide... FILOZOFIRANJE!
U zadnje se vrijeme osjećam jadno. Sve što mi se vrti po glavi je želja za bijegom od života. Želja za bijegom od svakodnevice. Želja za bijegom od svega.
Želim otići negdje. Samo ja i jedna osoba po želji. Želim se odmoriti. Želim se izludirati! Želim se ispuhati. Ako ništa, bar se izvrištati i izvikati. I to onako pošteno!
Izašla bi van, ali vremenske prilike mi to ne dopuštaju...
Da ne zaboravim na naslov.
It's easier to smile than say why are you crying.
Hah. Često skrivam svoje prave osjećaje. Nisam tip ljudi koji će se žaliti svima. Imam jednu BFF koju izmlatretiram svojim problemima i to je to. Sa sve druge, uvijek sam ok.
Samo smijem se, i smiješ se i sve je isto kao prije.
Da bar.. *.*
Pozdravljam vas i ostavljam s ovim pomalo nejasnim postom. Netko mi je jedno rekao da sam kompliciran software. Sad ga razumijem.
Dylan.
Fake smiles. It's all fake smiles.
|
