|
On je bio jedan od onih koji se traže. Nije znao što želi u životu - ali znao je što ne želi. To nije bila prevelika prednost u njegovom slučaju. Ni sam ne zna po koji put, sjedio je na prozoru svoje sobe i gledao u daljinu. Razmišljao je što će dalje. U kasnim tridesetima, nakon što je već prošao kroz gotovo sve, malo je mogućnosti ostalo. Tražio se.
Studirao je. Nakon što je završio srednju školu nije znao čime se želi baviti, i što želi od života. Otišao je studirati ekonomiju, jer je mislio da će imati dosta opcija zapošljavanja kasnije. Nije mu se svidjelo. Medicina - nije imao želudac za to. Filozofski je obećavao. Promijenio je nekoliko različitih smjerova - od stranih jezika, do filozofije. Na filozofiji je ostao, ali ona ga je na kraju tjerala da se još više zapitkuje. Radio je između svih tih faza. Radio je na gradilištu. Bilo mu je preteško. Nije on jedan od onih koje rad oslobađa. Prijavio se za vojsku. Mislio je da će mu možda biti lakše ako će mu netko zapovijedati, a on će samo slijepo slijediti naredbe. Pao je na obuci. Nije ni kamp prošao. Nije on jedan od onih snagatora. Radio je u uredu. U početku je bio potrčko, nosio je kavu, ali u nekoliko kritičnih trenutaka je pomogao i pokazao se korisnim pa su ga promaknuli. Kad se primio papirologije, umro je od dosade. Nije on jedan od onih koji mogu osam sat premještati papir s hrpe na hrpu i lupati žig. Radio je kao poštar. Posao mi se relativno svidio, ali bilo je previše dosadnih starih gospođa koje sa svakim pismom imaju potrebu prepričati cijeli svoj život. Nije on jedan od onih kojima ide komunikacija s drugim ljudima. A i bilo je previše pasa koji su ga napadali. Previše su ga puta ugrizli. Tražio se.
Sjedeći na prozoru, razmišljao je što uopće voli raditi? Što bi htio raditi? Što napraviti od svog života? Voli putovati. Voli kuhati. Voli pisati. Da ode na put oko svijeta i napiše putopisnu kuharicu? Je li to već netko napravio? Ima li dovoljno novaca da se odvaži to napraviti? Vjerojatno nema. Bi li se usudio to ionako napraviti? Nije bio siguran. Bi li ga to usrećilo? Vjerojatno bi. Može li mladenačke snove sad proživjeti? Koje su mu druge opcije? Gdje se još vidi? Tražio se.
Dvaseset godina kasnije, na isti takav dan, sjedio je pored prozora i još uvijek se ništa nije promijenilo. Previše je kočnica bilo da ikad pokuša napraviti ono što je želio. Nikad nije otputovao jer nije imao novca. Nikad nije probao različite svjetske specijalitete. Nikada nije napisao knjigu jer nije imao vremena za nju, ni putopisnu kuharicu jer nije putovao. Jedino čemu ga je život naučio jest da kasno dosanjani snovi uvijek ostaju - samo snovi. Ako ih nemaš kako ostvariti. I je li to pravedno? On, koji je mogao cijniti svaku sliku koja bi mu okupirala vidokrug na putovanju, svaku ciglu, svaki začin, svaku boju, nikad nije imao prilike vidjeti bilo što od toga. Je li pravedno da ljudi ne mogu ostvariti snove? Zašto bi nečiji snovi bili važniji, bolji i vrijedniji ostvarivanja od drugih? Nije on to znao. On je bio jedan od onih koji nikad ne nađu odgovor na pitanje. Tražio se.
|
