Fiat iustitia et pereat mundus
13.09.2008., subota
...prvi post...
kao i u svakom novom pocetku, pocinje se s necim prvim. u ovom slucaju, prvim postom. da se razumijemo, ovo meni nije prvi post. moj trag stopala ostao je vec u ovoj blogosferi. zakopan negdje duboko u milijunima drugih postova i blogova. ali ovaj blog ima drukcije rodjenje. nije rodjen iz krvi i suza. rodjen je iz smijeha. samim time njegova sudbina je drukcija. a put kojim ce se ona otkriti... polako, sve ces na vrijeme otkriti. pa da se odmah osvrnem na poneke stvari koje me u zadnje vrijeme intrigiraju. naravno, povezano s pravdom i postenjem u svijetu. daklem, hrvatska estrada. bilo je lijepih momenata, ali generalno to je vise-manje saka jada. mislim, ljudi koji se godinama trude i rade, tipa, za koricu kruha, dok neki genijalac izmisli tekst "afrika-paprika" i pobere milijune. ili se uda za poznatog nezenju i time osigura svoje ime u tabloidima. ili povlaci dijete po novinama u svrhu promocije sebe i svojih multitalenata. i sto covjek moze napraviti? oni koji ce u tome vidjeti nekakve uzore i postivati pojedince sa estrade poput zlatnog teleta. oni koji ne znaju drukcije ce se hraniti tim podacima jer im to na neki nacin daje nadu da svatko moze uspjeti. drugi ce se opet smijati tome, a opet se nece zapitati da li je ista od tog moralno ispravno, da li tim smijehom podupire nastavak toga. trece nece biti briga. ignoriranje je najbolji nacin. da me krivo ne shvatite, nemam ja osobno nista protiv tih ljudi. oni su jednostavno nasli carobnu formulu za uspjeh za ovom podrucju i to koriste. ne mozemo ih osudjivati zbog tog. u krajnjoj lijini, preidealisticki bi bilo misliti da ce se nemoral tabloida i zutog tiska ikad povuci. razgovarajuci o ovim temama, jucer sad odlucila napisati pjesmu. ritmove i pozadinsku muziku stavit cu iz nekog programa koji se tako obilato koriste u svim sferama glazbe i produkcije. a tekst ce ici ovako nekako: eh, sto volim miris baustele dok stojim tamo ispod one skele. a u blizini djevojke, lijepe i bijele nama baustelcima se jako vesele... |