Lisica Mica https://blog.dnevnik.hr/lisicamica

srijeda, 21.06.2017.

Dječji lijekovi, klima i toalet papir

Ajmo svi na Kujundžića. I ko u lijepim pričama, za 20 godina sedmoro djece, tada odraslih, zahvalno će pisati u novinama o senzacionalističkim novinarima i pljuvačima sa facebooka koji su im spasili život. Nažalost, život nije bajka. Možda im je Kujundžić i napravio uslugu. Otkuda svi ti moralisti s facebooka znaju da li djeci treba takav lijek? Jel znaju išta o tom lijeku? Znaju li uopće ti moralisti što su citostatici i kemoterapeutici? Znaju li mehanizam djelovanja? Znaju li što kako se lijek provjerava u kliničkim studijama i ispitivanjima? Nuspojave od kojih neke možda i doslovno ubijaju? Da je moje dijete bolesno, bila bi u velikoj dilemi da li da umre ranije ili da mu od to malo života radim muku i patnju. Ne postoji lijek koji će ih jednostavno "ozdraviti" ako imaju malignu bolest, kao što će aspirin spustiti temperaturu. A kad treba tražit vezu da nas operira "najbolji" onda smo silno uvjereni u njegov autoritet, ali u ovakvim pitanjima autoritet liječnika ne postoji. Ali glavno da se pljuva i vrijeđa po facebooku. Nek izlaze otrov i frustracije. Kome je od toga bolje?

O novcima u zdravstvu da ne govorim. Postoji kolektivna iluzija da je zdravstvo samo po sebi besplatno. Uređaji, plaće liječnicima, specijalizacije, reagensi,... sve je to besplatno i to baš danas, kad su troškovi u medicini najmanje 10 puta veći od onih u socijalizmu koji su bili besplatni. Danas nam je besplatno pet puta više od onoga za što smo "svi plaćali i plaćamo". Realna cijena zdravstva je ona u privatnom sektoru. Pa kad se netko razboli neka si tako izračuna da je njegovo liječenje, operacija, boravak u bolnici, rehabilitacija kod nekog benignog oboljenja koštalo recimo 45 000 € - red veličina. A u privatnom sektoru zemalja EU te bi iste usluge koštale 3-5 puta više. Ne mislim da nam zdravstvo funkcionira odlično, ali obzirom na ekonomiju, mislim da nam zdravstvo funkcionira i više nego odlično. I nisu to samo monstrumi srca kamenoga nego je priča puno složenija. Kujundžić, konkretno, razmišlja o skandinavskom modelu rezanja troškova za 90% uvođenjem isključivo generičkih lijekova. Ali našli bi se pametni i pljuvači po facebooku i opet bi mu zamjerili. Imali bi u nečem i pravo, jer kvaliteta košta. Ali ako si skandinavske zemlje ne mogu priuštiti takvu kvalitetu u zdravstvu pa gdje smo onda mi? I da, po tom modelu bi jako puno ljudi u farmaceutskim firmama dobilo otkaz i sredstva za R&D (istraživanje i razvoj) bi se gadno smanjila i novi lijekovi bi izlazili znatno manje, ali kaže narod „pružiš se koliko ti je ćebe dugačko“. Stvar je vrlo jednostavna: teško je za vjerovat da će se u jednoj zemlji ovako korumpiranoj od vrha do dna naći dovoljno podrške Kujundžiću za provedbu takvih ideja, i da je najbolji ministar na svijetu,. O centraliziranoj nabavi da ne govorim. Korupcija je u svim porama ovog društva. A evo i primjer.

Kad je moj nepokretni svekar bio u Krapinskim toplicama gdje su uvjeti i odnos prema pacijetima u najmanju ruku nehumani (odjel neurologije, da ne pljucam po svima redom kao što je praksa na društvenim mrežama), odlučili smo malo motivirati osoblje da se malo više potrude oko njega. Kupili smo klimu. Ali, ne lezi vraže. Kupili smo klimu za njegovu bolesničku sobu. I to nije bio pametan potez. Rekla nam je jedna bliska osoba da smo krivo napravili, da nismo trebali kupiti klimu za bolesničku sobu već za sobu liječnice i da smo im se samo još više zamjerili. Dakle, nebitno je kako se osjećaju nepokretni pacijenti u svojim dugim, mučnim pa čak i zadnjim danima. Nebitno je što će ta klima ostati i mnogim drugim pacijentima godinama poslije. Bitan je status liječnice. Ne mogu to nazvati niti komforom, već samo statusom, jer ona je oko 4 sata dnevno u svojoj sobi, a pacijent je 24 sata. Ako niti toliko suosjećanja nema i ako tako razmišlja, a još važnije ako ima puno takvih kotačića u sistemu, nema nam spasa. Ne mogu tvrditi da je liječnica tako razmišljala, iako je odnos prema mom svekru, količina pomoći i stvarne rehabilitacije bila mizerna. I to od prvog do zadnjeg dana, bez obzira na klimu. Možda smo ipak sa klimom gadno fulali. Ko bi to znao? Ali ono što me u cijeloj priči najviše ježi, to je zaključak bliske osobe kojoj je bilo sasvim normalno da se klima montira u sobu liječnice. I dapače, nije joj bilo jasna naša odluka da klimu montiramo u bolesničku sobu. E to je korijen korupcije i uzrok svih problema. Piramida je prljava od dna do vrha i od vrha do dna. Kad ne bi davali koverte, kad bi svi kupovali klime bolesničkim sobama, a ko nema za klimu neka im ponudi toalet papir za odjel, sustav bi se vrlo brzo pročistio. Pomogli bi bolnicama, imali bi generičke lijekove, centralilziranu nabavu i dovoljno novaca za sve lijekove za djecu (iako, za ove nisam sigurna da li im trebaju ili ne trebaju, priča je tu vrlo složena).

Na kraju balade mislim da konstruktivna kritika ima svoje mjesto, ali otrov, frustracija i površnost nemaju. Većina, međutim, rađe zagrebe površno, pljuca po svuda i truje prostor svojim frustracijama, a manjina razmišlja što se konkretno može napraviti i tako i postupa. Svi smo mi kotačići i imamo utjecaj, čak i odgovornost i svojim postupcima i odlukama mjenjamo svijet na bolje ili lošije.

Opis bloga

Što je lijinom srcu drago

Linkovi

Kućico draga,
Slobodo moja!
Palato divna,
drvenog svoda,
kolijevko meka,
lisnatog poda,
uvijek ću vjeran
ostati tebi,
nizašto ja te
mijenjao ne bi'!
U tebi živim
bez brige,
straha
i branit ću te
do zadnjeg daha!
Ježurka Ježić


Hoće li sloboda umeti da peva
Kao što su sužnji pevali o njoj
Branko Miljković


Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

A. B. Šimić


Manja buha - veći skok.
Moj pranonić

Život je ritаm koji se morа spoznаti. Jа osjećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čojvek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osjećаjno biće, kаo što su to biljke, zver i čovijek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo oveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovjek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.
Tesla