27.12.2008.
BOŽIĆNE AVANTURE LISICE, GAGE I PRIJATELJA
Eeeeej, pozdrav svima u šumi i onima izvan nje!!! Ma gdje god bili, samo nam živi i zdravi u novoj godini bili! Koja će to sad godina uopće doći? Ma dobro...nije važno. Važno je kako smo mi (Lisica i Gaga) proslavile Božić! 24.12. je - Badnjak. Ja, Lisica kitila sam palmu u našoj kući. Stavljala sam gore gumice, šeširiće, miševe, petarde, ukosnice, žarulje i još štošta drugo. Zatim je došla Gaga i donjela nam badnju večeru! Nakon što smo dovršile kitnju palme, sjele smo i počele jesti velikog fazana u umaku od muhara (pa ipak je bio post, zar ne?) Dok smo se najele, zapalile smo lišće naše palme da se malo ugrijemo, sjele ispred nje i počele pjevati božićne pjesme. Upalile smo radio i slušale kako "Sunshine Lasicas" izvode top hitove: "Trolove i brijeg zaprljao je snijeg" , zatim "U šumici s drekom, sjedim i spim...", pa onda " U to vrijeme plodišta, plod se svijetu navješta", "Zaboli me kita za te, puče hraščanski" itd. Nakon što nam je cijelo božićno drvce izgorijelo i sve petarde na njemu eksplodirale već je bila kasna noć. Skoro ponoć. Tada je Stari Puh došao sa svojom ženom Puhankom i donio eksplozive uključujući i ono šareno za vatromet. On je puštao vatromet da leti u zrak i to je bilo jako lijepo, a Gaga i Puhanka su palile rakete (plastične igračke rakete) i bacale ih u zrak. To nije bilo toliko lijepo. Kad se približilo vrijeme za odbrojavalje, svi smo se stali na krov moje kuće da počnemo odbrojavati sekunde do katastrofe...ovaj...do Božića, a ja sam najviše htjela vidjeti zvijezdu repaticu koja će se srušiti negdje u šumu. Tako smo počeli 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1...i svi smo se grlili i čestitali si Božić. Osim Puhanke koja je od naginjanja pala s krova. Nažalost, zvijezda repatica se očito srušila negdje drugdje na zemlji, jer ja ju nisam vidjela. Tada smo se sjetili da nemamo šampanjca za ovu prigodu (jer se na Božić uvijek otvara šampanjac), pa smo otišli u "Pijem malo, ali jako" kupiti ga. Nažalost, nije ga bilo pa smo kupili konjak "Amaro 18". Konobar nam je rekao da je to slično, pa smo ga uzeli. Pa valjda onda jest. Kad smo popili sve, krenuli smo do gradonačelnika čestitati mu. No on je bilo prezaposlen i stalno je spominjao da čeka nekakve kraljave (mislim da je rekao trojicu) da mu donesu neke čudne smijene...neznam što je to smotao. Uglavnom, neke poklone. No njih nije bilo na kraju. Tako smo krenule od gradonačelnika k vjeverici Marici i njezinom mužu vjeveru Jošku. Oni su također bili jako zaposleni jer je Marica rekla da čeka da se joj narodi sin. No, tog sina, kako kaže, nije napravio Joško, već je netko sišao s neba te ju oplodio. Ja sam si mislila, koja to ptica može oploditi vjevericu? Čudno, zar ne? Nakon Marice i Joška još smo se malo vozikali po šumi i čestitali Božić svima na kog smo naišli...
Ovo je naš dragi Djedica koji nam svake godine nešto donese. A i svake godine nekog ugrize...
Ovo je konobar Drčko koji se muči da otvori šampanjac. I uspio je konačno.
A ovo je moje božićno drvce...jako lijepo izgleda, zar ne? ...barem dok nije izgorjelo.
A ovo vam je Puhanka koja je u šoku pala s krova i završila na grani...hvala bogu!
Evo i vjeverice Marice trudnice! Poslikala sam je dok smo bili na odlasku...
Ovo pak je vjever Joško - veliki šumski body builder koji prebije svačiju guzicu. (psss...on ne može oploditi Maricu jer nije plodan...to se šuška po šumi)
I na kraju naš novi gradonačelnik, gospodin Đukelja. On je zamijenio zeca. I kao što vidite, ima pune ruke posla. Pokušava si pročitati mailove od tih kraljeva. Ah, šta se može...kod njega uvijek moraš biti tiho.
