|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pazite shto radite...kad odlazite, ostawite kommiche....falla=)
BUBIM VAS SVE:::....
Free Hit Counters
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Owako.mallo o meni..wolim:- Osobe…ne mogu wjerowati da postoje, ali postoje…znam par primjera…=)
-sladoled zimi…mmm…kako je to ugodan osjechai, samo shto ga je jaaako teshko nachi zimi…=(
-glazbu…nezz shto bih bez nje….Linkin Park, Simple Plan, Fall Out Boy, Blink 182…iss…owisna sam o tome..
-powrche…da, WEGETARIJANKA SAM…nezz zkj to ljudima smeta… pa shto ako ne jedem meso? Hm? Kakaw je to problem u zadnje wrieme postao? I moram li imat neki razlog zashto sam to postala? Ne moram…toe smao moi problem, ne wash…
-Megich….dushu dala za njega.. Sladoled, pomfrit, colaaa, razne pitice, tortice itd., itd., itd. …Zadnji komentar= MMMmmmm….
-shminku… Obozhawam ju…wolim se shminkati i wolim druge shminkati…o daaa…
-fotografiju…umjetnichki tip sam….shta mogu? Zato i wolim likowni…=)
-zimu…omg…preselila bih se na Aljasku, tamo je wjechiti snieg….toooo…=)
-emache…iss…kako su preeeslatkiii…..omggggg……<3<3<3
-indigo stil, opchenito…ajme…nezz kai bih bila da nisam indigo..
-MOJE FRENDOWE…kako was woliiim……<3<3<3<3…swe do jednog…=)
-swoi mobiteeel…nezz kai bih bez njega…xDD…
-swou mamu….ajuuuj..tu bih se mogla raspisati…koliko ta zhena ima energije, wolje i zhelje…ajuuj…sad mi se plache…nezz kai bih bez nje…
-iskrene osobe…koe ne muljaju…ne lazhu…a takwi su rietki…
-posebne osobe…koe nisu obichne, wech koe imaju swoi staw, koe izgledaju ili se ponashaju drugachie od ostalih…obozhawam takwe osobe…<3
A mrzim…: -licemjere…ubila bih ih swe…>=(
-jednu osobu…iz dna dushe…zowem tu osobu Zlo…jer je…utjelowljenje zla….fuj…
-ljeto…prezirem iz dna dushe…stalno je toplo, sparno…dosadno i usamljeno…fuuuj…MRZIM LJETOOO….arghhh
-sebe..tu nechu puno pisati…nemam wishe shta rechi…MRZIM SE…
-kurwe…tj. cure koe se tako ponashaju i oblache..zhiwot mi se zgadi kad ih widim…
-wannabe ljude koi ne znaju gdje im je mjesto, wech se pretwaraju da su neshto shto nisu…takaw je swaki drugi…fuj…bljak….(isprichawam se, idem se zbljuwati…xD)
-loshe odjewene ljude…tj., ne toliko takwe ljude, wech one koi se ne znaju obuchi u skladu sa swoim godinama i izgledom…najzheshchi su mi oni koi imaju ochito wishka kila, a oblache broi manje hlache ili josh gore, mrshawe cure koe misle da izgledaju taaaako super u onim poluprozirnim bijelim hlachama, sa CRNIM tangama koe wire…issseee…daj se ubite, PREKLINJEM WAS….
-i josh par stwari, all ne zhelim sad o tome…xD..no offense…
Sad mallo o meni:
Ja sam slomljeno, neshwacheno, ljuto, self-hating biche koe se ne mozhe podnijeti…TRAZHIM: osobu koa che me podnijeti…i woljeti..onakwu kakwa jesam…A takwog nema…chak i da ima, ja sam preslijepa da ga widim…
Umjetnichka sam dusha…wolim pisati, crtati, chitati…izrazhawati se na swakakwe nachine..ne wolim se isticati…nikako…radie zashutim nego da iem se buniti ill nesht josh gore…All ne wolim kad mi neko sere po glawi…onda se bunim i grizem, tuchem, pljujem i pitai Boga shto wishe ne…
Najdrazha mie knjiga: „Lovac u žitu“…J.D.Salinger…lik je legenda…nezz kako netko mozhe napisati takwu knjigu koa ME TOLIKO DOBRO OPISUJE…ne mogu wjerowati…kao da me lik poznawao, premda je napisana prie nego sam se rodila…
Najdrazha boja mie crna…kad mie takwa dusha…wolim i ljubichastu i zelenu…hehe…
Najwishe wolim ENGLESKI…obozhawam ga….fkt ga wolim..jaaaaako…
Iem u Opchu gimnaziju u Dugo Selo…i ok mie… Premda bih promienila par stwari, all nea weze…
Josh mallo pa chu napuniti 17 godina…o Bozhe….
INDIGO sam…nishta wishe…
I wegetarijanka sam…=)…bez posebnog razloga…
27. srpanj 2008
Khm, khm…evo, i ja ponovno pišem novi post, nakon nepunih 24 sata…muahahaha…just kidding.. Dosadno mi je pa pišem novi post…tj. htjela bih podijeliti nešto sa vama…određenu dozu boli…neprihvaćanja…želje za nestankom…pa ću napisati tekst Linkin Parkove pjesme „Numb“ jer se tako osjećam…otupljeno, zatupljeno nekim idealom za koji znam da nikad neću postati…
I'm tired of being what you want me to be
Feeling so faithless
Lost under the surface
I don't know what you're expecting of me
Put under the pressure
Of walking in your shoes
(Caught in the undertow / Just caught in the undertow)
Every step that I take is another mistake to you
(Caught in the undertow / Just caught in the undertow)
Chorus:
I've
Become so numb
I can't feel you there
Become so tired
So much more aware
I'm becoming this
All I want to do
Is be more like me
And be less like you
Can't you see that you're smothering me
Holding too tightly
Afraid to lose control
'Cause everything that you thought I would be
Is falling apart right in front of you
(Caught in the undertow / Just caught in the undertow)
Every step that I take is another mistake to you
(Caught in the undertow / Just caught in the undertow)
And every second I waste is more than I can take
Chorus
But I know
I may end up failing too
But I know
You were just like me
With someone disappointed in you
Chorus
Repeat 2X:
I've become so numb
I can't feel you there
Is everything what you want me to be
Zar se ne osjećate kao da ne pripadate? Kao da vam je netko ispod kože, neprestano vas gleda, smije se svakoj vašoj pogrešci, svakom krivom koraku?
Kao što netko ima samo neki glasić koji mu govori da je bezvrijedan, ja imam pravu osobu…pravo biće koje me baca na pod i svaki put kad padnem ne pruži mi ruku da se dignem ponovno…koje mi tuče dušu i koje mi je nanijelo toliko boli i patnje…laži tog bića su me označile za cijeli život…takvi emocionalni ožiljci ostaju za cijeli život, nikad ih se ne može riješiti…to biće me muči svakim pogledom, dodirom, svakom riječi…prezirem to biće i prezirem sebe jer imam to biće u sebi, nosim ga svaki dan, svaki tren, dišem i održavam to biće živim, ponekad poželim pobjeći od svega, od svoje stvarnosti, jednostavno sjesti na vlak i nestati…
sinoć sam sanjala predivan san…sanjala sam da sam zaista pobjegla, daleko od stvarnosti i našla se sa osobom koja mi znači sve na svijetu, a to je moja mama…moja mama koja toliko žrtvuje zbog mene, toliko sebi uskraćuje da bih ja imala…ali, ono biće koje me proganja našlo se odjednom iza nas, a ja sam mu se suprotstavila i rekla po prvi put u životu:“NE!!“ Ne, nećeš mučiti moju mamu, nećeš mene više vidjeti a ni nju…i to biće je nestalo…jednom zauvijek…onda sam se probudila puna nade, puna zahvale što sam napokon našla snage obraniti se od Bića…mrzim te…znam da je Biće u meni svakim danom sve više i više, ali ja mogu zanemariti to biće, ignorirati ga i biti ja…
Ona koja još ima nade za ljubav, sreću i koja bi zaista bila zahvalna na dečku, ako ga ikad uspijem naći…mogu garantirati da ako bih našla dečka, nikad ne bih ga pustila da misli da ga ne volim…pokazivala bih to svakom riječi, svakom svojom gestom, svim svojim bićem jer da mi se to dogodi, da nađem dečka koji će me cijeniti, poštivati i voljeti me zbog onoga što jesam, život bi mi bio potpun…
Jednom nakon dugog niza godina ukletosti…ako bih ikako mogla biti sa Nikicom
, to bi bilo mrak, ali me brine to što smo udaljeni i mislim da to ne bi baš funkcioniralo…ali bih ipak htjela pokušati, no neću ništa ga pitati sve dok on mene ne pita, a brijem da i on i ja mislimo da je još prerano jer se tek znamo 2 dana…lol…ali mislim da smo se fkt povezali, čokac je kao moja muška verzija…ili sam ja njegova ženska verzija, tak nešt..lol…
Evo, dragi moji, napisala sam još jedan post…molim vas, kommajte…puse svima…vaša Vlatka:)(
P.S. od ovog posta uvodim novi dio posta, a to je citat neke „pametne“ osobe ili neka fora izreka….evo, današnja izreka je: „Samoubojstvo je najiskreniji oblik samokritike.“
