nedjelja, 28.10.2007.
My Song - Goodbye My Love
Evo, ovo je još jedna moja pjesma... Ne znam šta da kažem.... Još uvijek je volim i voljeti ću je još više....
Ali, jednostavno, kada ti netko kaže da se ne nadaš, moraš napisati pjesmu.... Pjesma se zove....
Nada
Sve moje želje pale su niz liticu,
Upravo pišem posljednju kiticu...
Ruke mi se tresu,
Jer se vidim dolje u lijesu...
Sad kada te više ne vidim u zvjezdama,
Ne želim biti među živim ljudima,
Oči su mi počele suziti,
Na dlanove su mi počele suze padati...
Srce mi se raspolovilo
Jer riječ Volim te ga je pregazilo...
Ti ćeš meni jedino u snu ostati
Jer kada se probudim
U mojoj sobi tebe neće biti....
Mogu samo ostati u krevetu
I u svojim mislima te zamišljati...
Zamišljati zelenu travu,
I kuću plavu...
U ovim zadnjim riječima,
Kisik mi teško prolazi plućima...
Kako ću vrata otvarati,
Kada svoj cilj nisam uspio ostvariti?
Kako ću dalje življeti
Kad me ti nećeš maziti?
Sve moje želje pale su niz liticu
I zbog toga sam sada
Napisao posljednju kiticu....
Sv. Antun Padovanski.........
A evo i moje najdraže pjesme u životu:
Opća Opasnost - Mjesečar
Budim se iz ludila,
Ti si trnje pod nogama,
Slijep sam od tvojih dodira,
A pobjeći moram...
Ja sam zarobljen
U tvojim očima,
Ja te slijepo pratim
Kao mjesečar
Na rubu ponora...
srijeda, 17.10.2007.
Odrasti... Da ili ne?
Eh, da... novi post pokucao je na vrata...
Ovako ću vam reći, dragi moji ljudi...
Neki dečki uvijek dok vide neku žensku slušaju svoje oči... Misle u sebi:"Joj, gle kak ova mala ima dobru guzu", ili "Jebote, gle koje dobre sise ima ova ženska"...
No malo dečkiju danas ne znaju da to nije u redu...
Mnogi dečki griješe u tome kada slušaju svoje oči. Nije u redu biti s nekim samo zato što ta cura ima velike sise ili dobru guzicu...
Gdje je ljudi moji, tu ljubav...?
Dečki ne znaju da ne treba slušati svoje oči...
Slušajte svoje srce... Ako će te slušati srce i pogledati duboko u curu
i vidjeti da je ta cura dobra, pažljiva, brižna i da bi joj stvarno bilo stalo do vas, onda samo naprijed... Idite, jer nemate što izgubiti...
Znam da će mnogi od vas koji će ovo čitati, misliti da ja nisam u pravu, no ja se stvarno ne mogu pomiriti s tim da djetinstvo više nikad neće doći...
Više nikad neće biti: "Mama, jesi mi kupila autić?"
Djetinjstvo je u meni imalo osjećaje koji su stvarno bili posebni...
Žao mi je što ti osjećaji više nikad neće doći...
Nisam baš za priče o spolnim odnosima ili sličnome... ne znam... jednostavno, to je za mene preodrasla situacija,...
ne znam zašto....još se uvijek osjećam kao dijete...
ne mogu se zamisliti.... ma.... već? ma ne....
Ali kad malo bolje razmisliš, ono što nikad u djetinjstvu nisi imao, to su PRAVI prijatelji.... nikad prije nisam imao prijatelje kao sad i sretan sam što danas nekome mogu reći ono što me tišti... Poslije nekog razgovora s prijateljem osjećam se bolje... Pa zato sad... što je bolje?
Dobivati autiće od mame ili povjeravati se i razgovarati s prijateljima?
Mislim da je ovo dugo ipak bolje jel upravo se sad pronalaze pravi prijatelji...
I PRAVE LJUBAVI!!! I zaljubljenosti...
Pozdrav Danijelu, Veselku, Šemperu, Danijeli, Mariji, Vedrani i Saneli...
Pozdrav pravim prijateljima....
subota, 13.10.2007.
Evo još malo mojih pjesmica....
Jedno biće me nije voljelo,
Srce me je od tuge boljelo...
Htio sam da mi jedini izlaz
Budu plavi oblaci,
Htio sam biti tamo gdje me nikad
Nisu odveli moji koraci...
Tamo želim biti zauvijek
Tamo je za mene pravi lijek...
Tamo ću zauvijek sretan biti
Jer tamo će me netko voljeti...
Primi me za ruku,
Osjeti moju muku,
Primi me za ruku,
Osjeti u meni buku...
Muku ćeš osjetiti
Jer se bojim
Da moja nikad nećeš biti...
Buku ćeš osjetiti
Zato što te volim
I neću te prestati voljeti...
Kada sam posljednju suzu ispustio,
Više plakati nisam smio...
Morao sam početi vjerovati
Da će se to jednom dogoditi...
Vjerujem dragom Bogu,
No mogu li se pouzdati u svoju vjeru?
Pokušati ću to od danas,
Počet ću vjerovati u nas...
Počet ću vjerovati da ću te jednom poljubiti,
I da te od tada neću nikada izgubiti...
Konačno te ljubim,
Konačno te mazim...
Hvala Bogu, konačno si moja...
Što kažeš?
Da sam tvoj i ja...
Volim te..
Ne mogu prestati ljubiti te...
Što sad? Gdje si?
Nestala si...
O ne... To je bio samo san...
Još jedno jutro probudio sam se
u zagrljaju s jastukom...
Ništa drugo mi ne preostaje,
Nego da se ponovno primim svoje teke
I napišem kako smo se ljubili ispod deke...
ponedjeljak, 08.10.2007.
Evo još malo mojih pjesmica....
Razlike u našim godinama su prevelike,
Razlike u kilometrima su predaleke...
Protiv naše ljubavi su svi,
Pitam se, da li me dragi Bog za nešto krivi...?
Za ljubav tvoju zauvijek ću se boriti,
Neće biti dana kada ću se umoriti,
I toplo se nadam da ću te jednom osvojiti...
Jednog dana,
Na koncu svoga života,
Uzeti ću sve torbe,
I sjetiti se svoga mota...
Kada ispustim zadnju torbu,
Zamoliti ću te posljednju molbu...
Uzmi jednu od torbi,
I spremi je blizu srca k sebi...
Nemoj je otvarati,
Jer u torbu sam spremio
Ono što nisam uspio ostvariti...
Gdje će završiti moja priča,
Da li će me ubiti kao maloga ptića?
Smiri se Romano,
Na kraju će sve biti normalno...
Tako svi govore,
Žele izmaknuti sve moje u duši pomore...
No, život je proklet,
Ništa više nije za pet...
Svi se rodimo kao jedna zvijezda,
Ali neki padnu iz svojih gnijezda...
Kada pogledamo na drvo,
Odmah nam je jasno
Da je za sve tada kasno...
Poljubim te,
Poljubiš i ti mene...
Ma gdje mi je pamet bila
Kada sam ovu pjesmu počeo pisati,
Kad znam da se to neće dogoditi...
srijeda, 03.10.2007.
Pjesmice..
Evo nekoliko pjesama koje sam napisao i htio bih vam ih pokazati....
Najtužnije stihove napisati ću ove noći,
Htio bih do tebe samo na trenutak poći...
Gdje si ti,
To je teško otkriti...
Možda bih te mogao u snu naći,
Jer ako te tamo ne nađem,
Ne želim u novi dan doći...
Tamo gdje sunce na obzorju izlazi,
Tamo gdje mjesec polagano prilazi...
Tamo gdje je more plavo,
Tamo gdje nečistoće nema niti malo,
Tamo gdje su šume bujne,
Tamo gdje su trave zelene,
Tamo gdje je sve bajno,
Tamo gdje je sve beskrajno...
Tamo bih s tobom htio otići ja
I ne vratiti se više nikada...
Za tebe bih napisao naljepši stih...
Dok bih ti pjevao, bio bi kao kamen tih.
Izabrao sam biće naljepše,
Izabrao sam biće najtiše...
Dok poruku od tebe dobim,
U tisuću djelova se raspolovim...
I šta da ti još velim?
Mogu ti reći da te svakim danom sve više VOLIM...
Svi moji sni najednom će nestati,
To što sam sanjao zauvijek će prestati...
Zašto?
Shvatio sam da mi te netko krade,
I sada znam da više nema nade...
Kada sam u njenoj blizini,
Srce mi se do maksimuma proširi,
Htio bih je poljubiti,
Iako znam da mi to neće dopustiti...
Moj san ostvariti se neće,
Jer se drugi po ulicama sa njom šeće...
Želio bih da me voliš,
Želio bih da za mene moliš...
Htio bih ti biti prva na svijetu osoba,
Da mi dolaziš kada si mi najviše potrebna...
Htio bih da mi na uho šapćeš što tiše,
Jer draga moja, ja ću za tebe raditi duplo više...
