lingvodispit https://blog.dnevnik.hr/lingvodispit

ponedjeljak, 07.02.2011.

lingvistika ispit

Lingvistika- znanost o jeziku, tj znanost koja jezik i govor shvacene kao dva aspekta jezicne djelatnosti istrazuje u svim njihovim oblicima i medusobnim odnosima
Klasifikacija jezika- genetska (bazira se na podrijetlu), kontaktna ili arealna (srodnost koja proizlazi iz dodira govornika jednog jezika s govornikom nekog drugog jezika), tipoloska (ima li jezik neka slicna svojstva kao neki drugi jezik, strukturalna srodnost)
Poredbeno povijesna lingv- disciplina koja proučava genetsku klasifikaciju. Bavi se proučavanjem povijesnog razvoja jezika i što se s njim dogodilo. Dijeli jezike na jezične porodice ili skupine.
Jezična porodica – skupina jezika za koje se može dokazati da su došli iz istog jezika, tj. prajezika
Jezicne univerzalije- karakteristike koje dijele svi jezici
Izolirani jezici- oni kojima se ne moze utvrditi srodnost ni s jednim zivim ni s mrtvim jezikom(baskijski, madarski, finski)
Kontaktni-kad govornici jednog jezika dolaze u dodir s govornicima drugog dolazi do interferncije,tj. prijenosa karakteristika jednog jezika u drugi
Tipoloski-bavi se pitanjem sto je sad s jezikom, bavi se pitanjem koja svojstva dijele različite skupine jezika.
Klasifikacija jezika po morfolgiji (von schlegel):
Izolativni- sve rijeci su nepromjenjive, vijetnamski, kineski
Aglutinativni- jezici cija se rijec sastoji od linearnog slijeda manjih jedinica, madarski, turski, bautu jezici
Flektivni- rijeci se sastoje od nekoliko morfema koji su spleteni jedan u drugi i ne mogu se lako odijeliti, sluze se fleksijom (promjena oblika rijeci iz gramatickih razloga), hrvatski, engleski, spanjolski
Prema von Humboltu
Polusinteticki ili aglomeracijski- jezici koji se ne razlikuju jasno rijec od recenice, eskimski
Sinteticki- odnosi medu rijecima u recenici se izrazavaju manjim jedinicama, odnosno gramatickim morfemima, bitan im je red rijeci u recenici, imaju fleksiju s desne strane (latinski i hrvatski)
Analiticki- imaju fleksiju s lijeve strane (engleski, spanjolski, francuski), jako im je bitan red riječi u rečenici
Posrednicki ili kontaktni- nastaju iz svakodnevne komunikacijske prakse izmedu govornika razlicitih prirodnih jezika
Jezicna ekonomija- mogucnost postizanja ravnoteze u jeziku izmedu dvije krajnosti- teznje za ustedom u trosenju energije i teznje za sto boljom komunikacijom
Port royal-filozofska gramatika 17. St, arnaud i lancelot, predmet gramatike je razlog, a ne uporaba i jezik je podvrgnut istom zakonu kao i misao
Glotogonija – diskusija o podrijetlu i početku jezika
Historijski – komparativna gramatika- komparativna metoda kojom se utvrduju srodnosti izmedu jezika i koja potice teznju za rekonstrukcijom prajezika.
Von humboldt- osnivac opce lingvistike kao zasebne znanosti, 1820. Teorija o različitosti jezika prema različitom pogledu na svijet
Jacob grimm- utemeljitelj historijske gramatike
Franz bopp- utemeljitelj poredbene lingvistike( disciplina koja proucava genetsku klasifikaciju)
Antoine meillet-linguistique historique et linguistique generale, začetnik fra. Sociološke škole, jedino što je preuzeo od Saussuure da je jezik društveni fenomen
Michel breal- osnivac semantike
Strukturalizam- jezik je struktura, moze se proucavati kao sustav, cjelina povezana odredenim elementima, a ti elementi su meduovisni. Objavili Tečaj Bally i Sechehaye.
Dihotomije- 1) langage- pojam koji oznacava jezicnu kompetenciju koja se sastoji od jezika (la langue) i govora (la parole). Langage je sposobnost svakog pojedinca za jezicno izrazavanje. La parole- realizacija jezika u praksi, ono sto pojedinac ostvaruje govorom.
2) le signe (znak) sastoji se od: signifiant (oznacitelj) i sgnifie (oznaceno). Znak je ono sto oznacuje nesto u sustavu. Siginfiant- ono u jeziku cime mi opisujemo stvarnost na koju se referiramo. Signifie je koncept koji mi poznajemo (ono sto zamislimo u glavi kad kazemo kuca).
3) vrste odnosa u jeziku prema jezicnim elementima: a)in praesentia (sintagmatski):oni odnosi koji prema kojima se znakovi izmjenjuju sukcesivno u govornom lancu. Temeljni karakter tih odnosa je linearnost oznacitelja.
b)in absentia (paradigmatski): izvan govornog lanca, negdje u jeziku, se stvaraju asocijacije medu znakovima tvoreci grupu razlicitih jedinica medu kojima mi odabiremo one koje cemo upotrijebit u govoru
4)interna lingvistika- bavi se cinjenicama koje su inherente sustavu, one koje utjecu na jezik unutar samog sustava. Eksterna- jezik zamisljen kao sustav znakova moze se proucavati u odnosu prema vanjezicnim cinjenicama (povijesnim, politickim, socijalnim).
5) sinkronija- jezicno stanje u odredenom trenutku, jezik koji promatramo prema sinkronickom presjeku se manifestira kao ureden sustav koji zivi u kolektivu. Sinkronicka ili staticka lingvistika se bavi opisom jezicnog stanja kakav je sada, u trenutku promatranja
Dijakronija-obuhvaca jednu fazu evolucije, dijakronicko ispitivanje tice se sukcesivnih jezicnih promjena onih koji nisu sadrzane u jezicnom opusu govornika. Dijakronicka ili dinamicka lingvistika bavi se povijescu jezika, njegove evolucije.
4 glavna termina za Saussure su: jezična kompetencija, jezik, govor i glas. Njega je jezik zanimao kao predmet znanstvenog proučavanja. Jezik je organizirani sustav, društveni fenomen, te je njegova potreba i da se u teoriji i praksi razlikuje u dva pravca jezičnog ispitivanja i da je jezik tako povezan da je prisutnost jednog uvjetovana prisutnošću drugog. Tako smo došli do opozicije, tj. međusobno suprostavljanje jezičnih znakova. Jezični znak je uvijek arbitraran. Jezik je skup normi određenog društva. 4 glavne karakteristike znaka: linearni karakter označitelja, totalitarni karakter označenog, nepromjenjivost znaka, promjenjivost znaka.
Emil Benveniste se bavi teorijom arbitrarnosti. Tvrdi da je u redu da je veza između znaka i stvarnosti arbitrarna, ali veza između označenog i označitelja mora biti povezana, jer da je nema jedno ne bi predstavljalo drugo.
6. dihotomija- odnos forma i supstancija- ono što elementi jesu sami po sebi, po svom materijalnom sastavu je supstancija, a njihov oblik je forma.
7. dihotomija- vrijednost prema sustavu- u jeziku značenje nose samo razlike, vrijednost svakog elementa u sustavu proizlazi iz odnosa prema drugim elementima istog sustava.
3 recepcije strukturalizma- a) lingvisti koji nemaju veze s sausserovom teorijom ali su dosli do rjesenja slicnih koje ima saussure (sapir)
b) izravni sausserovi ucenici u francuskoj, ideja antoine meillet, oni prihvacaju da je jezik drustveni fenomen, to je jedino sto preuizmaju od saussurea
c)kod lingvistickih skola i smjerova kojima je sausserova teorija posluzila kao temelj na kojem su oni gradili svoje teorije (praska fonoloska, danska glosematika, martinetov funkcionalizam)
Praska fonoloska skola- trubetzkoj i koracevski i jakobson, prvi oblik strukturalne lingvistike, promovirali fonologiju kao novu lingvisticku disiplinu. Trubetzkoj je odvojio fonetiku od fonologije. Iznose tvrdnju o potpunoj ravnopravnosti sinkronije i dijakronije. Trubetzkoj je smatrao da je jezik način čuvanja i razumijevanja kulture. Jakobson smatra da je jezik način izražavanja, da je način razvoja kulture.
Glosematika ili danski strukturalizam- Hjemslev kaže da je struktura cjelina povezana unutrašnjom međuovisnošću. Prvenstveni utjecaj strukturalizma je na razlikovanju predmeta od objekta lingv. Predmet lingv. Je sveobuhvatnost manifestacija govorne sposobnosti, te govorne sposobnosti su heterogene, neuhvatljive. Objekt lingv. Je podskup tih manifestacija koje odabiremo za neko istraživanje, npr. oblik riječi, vrste glasova, odnosi u rečenici, vrste značenja.
Martinet- funkcionalizam, funkcija je nacin prenosenja ljudskih iskustava- komunikacija (funkcija izrazavanja misli, estetska funkcija..). lingvisti imaju zadatak pronaci koji elementi imaju ulogu u komunikaciji i kakva im je uloga. Izbor elemenata je kljucni pojam cijelog njegovog funkcionalizma. Artikluacija- sav jezicni sustav je sveden na artikuliranost ljudskog jezika. Artikulaciju svodi na dvije razine: 1) svaki izricaj moze biti rasclanjen na minimalne znakove koji imaju izraz i znacenje. Ti znakovi se zovu monemi.
2) te iste moneme rasclanjuju artikulacijom na na minimalne jedinice koje imaju izricaj ali ne i znacenje- fonemi
3) – semovi
4) – idovi
U 3. I 4. Nisu artikulirani, realiziraju se istovremeno
Strukturalizam u americi- osnivac franz boas.
Sapir- smatrao da je jezik ogledalo kulture, drustva, oblikuje nase poimanje svijeta, razumijevanje drustva je nemoguce ako ne postoji jezicno ponasanje.
Le whorf- bavi se lingvistickim ponasanjem.
Sapir – whorfova hipoteza- jezik je drustveno- povijesni proizvod koji reorganizira pogled na svijet (nastaje iz drustva te kako evoluiramo mi tako evoluira jezik i nas pogled na svijet)
-Govornici razlicitih jezika djele realnost na razlicite nacine, a to ovisi fondu rijeci kojima raspolazu, tj. vokabularu
Bloomfield- razlikuje se od saussure u odnosu prema znacenju. Smatra da nista ne moze toliko dobro oznacavati realnost da bi to bilo znacenje.jezik je prema njemu sastavni dio ponasanja koji se kao i svi drugi ocituje u obliku poticaja i odgovara izvjesnoj reakciji. Jezik skup oblika izraza i onda se ti oblici oznacuju te se znanost o jeziku moze podijeliti na fonetiku i semantiku. Distribucionalizam- osnovna razlika u odnosu prema značenju, pokušavao analizirati jezik bez obzira na značenje. Teži egzaktnosti jezika, proučavanje stvarnih činjenica, odbacuje teoretiziranje, psiholingv.
Biheviorizam – psihološka teorija kojom se objašnjavaju lingvistički fenomeni
Noam chomsky- transformacijsko – generativna gramatika- tom teorijom napokon prestaje jaz izmedu europe i americke lingv. Cilj lingvistike je da opise jezicnu sposobnost- sposobnost kojom govornici razlikuju gramaticke od agramatickih recenica. Jezicna sposobnost je uvjet za ucenje nekog jezika, a naziva je govornikovom kompetencijom. Razlikuje kompetenciju od performancije- sve ono sto mi izrazavamo dok se sluzimo jednim jezikom. Kompetencija je biolosko nasljede, njeno opisivanje moze obajsniti univerzalije. Cilj generativne gramatike je da se opise univerzalna gramatika.
RAZINE JEZIČNE ANALIZE- fonološka, morfološka, sintaktička, semantička
IDO(napetost) nositelj značenja. PERTINENTNO- nosilac razlike u značenju, REDUDANTNO (zalihost)- mogu biti dio riječi, ali ne utječu na razliku u značenju
Fon – nije jedinica jezika, već glasa, položaj organa pri izgovoru fonetika- znanost o govoru, tj. akustičnim i artikulacijskim svojstvima fonema, fonem- najamnja jedinica jezika, nema značenje ali ima razlikovnu ulogu, fonologija- bavi se funkcijskim svojstvima fonema, morfem – jezična jedinica veća od fonema koja ima značenje, riječ- ima svoje značenje, za razliku od fonema, samostalna jedinica. Podjela morfema : leksički (osnova, korijen), gramatički (nastavci), tvorbeni (afiksi, sufiksi). Alomorf- morfemska jedinica koja se zbog glasovnih promjena mijenja
PODJELA VRSTE RIJEČI SE TEMELJI NA 3 KRITERIJA – morfološki (vrsta), sintaktički (funkcija), semantički(značenje)
2 OSNOVNA POSTUPKA TVORBE RIJEČI: derivacija (dodajemo korijenu afikse, imenska, glagolska, pridjevska) i kompezicija (spajaju se u sintagmu 2 leksema koja mogu samostalno stajati, autoput)
PUČKA ETIMOLOGIJA (etymologie populaire)- traženje motivacije za nešto potpuno arbitrarno (npr. vrtilator, umjesto ventilator)
VRSTE SINTAGME- autonomne (jednostavna riječ), automatizirane (2 riječi koje mogu stajati samostalno, ali čine jednu gramatičku cjelinu npr. autoput, auto, put), slobodne (ne ovise gramatički jedna o drugoj)
SINTAKSA- bavi se odnosima među jedinicama u nizu, riječima i njihovim oblicima, spojevima riječi, odnosima rečenica u tekstu ( zavisna i nezavisna)
LUCIEN TESNIERE- annalyse stemmatique (stematska anliza), napisao je sintaksu koju je primjenio samo na francuski jezik, njegova univerzalna, strukturna sintaksa ima zadatak otkriti dubinsku strukturu koja se krije ispod linearnog prividia u govornom lancu i odrediti kategoriju riječi i vrstu odnosa među riječima u rečenici, hoće li svaki morfem odrediti odnose među njima. Postoje 3 vrste odnosa u rečenici: koneksija, translacija, junkcija. Dependecija (odnos zavisnosti) – 1 element je podređen, tj. ovisi o nadređenom ( S ovisi o P) i njih dvoje su vezani konekcijom , zato je njegova gramatika nazvana dependencijalnom, u tradicionalnoj S ne zavisi o P već su njih dvoje povezani predikativnošću (ono svojstvo rečenice koje omogućava da se rečenicom prenese nekakva obavijest). Alfred (regi) parle (regissant). Smatra da je centralni element glagol. Od njega idu sve koneksije. Ostale dijelove rečenice naziva aktanti (stvari ili bića koja na neki način djeluju na proces koji izvršava glagol) i cirkumstansi (izražavaju oklonosti koje se odnose na vrijeme, mjesto, način). Glagol može na sebe vezati ostale dijelove zahvaljujući posjedovanju sposobnosti koja se naziva valencija.
STEMA- grafički prikaz odnosa u rečenici prema dependenijalnoj gramatici
DEPENDENCIJA- dvostruka semantičko- sintaktička veza, sastavni dijelovi veze (semantička koneksija + sintaktička koneksija) se odvijaju istovremeno jedan s drugim. Semantička koneksija je nadređena sintaktičkoj, podređeni sintaktički element je regi, te sa semantičkog stajališta određuje svoj regissant.
SEMANTIKA- znanost ili teorija o lingvističkim značenjima koja proučava identitet značenja i njegove varijante. Koji je odnos forme i sadržaja. Izraz i sadržaj imaju unutar sebe još dva lica- formu i supstanciju. Forma – fonološka realnost. Supstancija – karakter svakog fonema. Forma izraza (fonemi, monemi), forma sadržaja (značenje monema), supstancija izraza (fonetika), supstancija sadržaja (semantika) . Osnivač Michel Breal, objavio članak o intelektualnim zakonima jezika, 1883. Bavi se promjenama značenja riječi i uvjetima i uzrocima promjene značenja riječi. Naturalistička teza- jezici i riječi su žive, kao i drugi organizmi,a mijenjaju se usred velikih društvenih promjena. Za Breala jezik postoji izvan ljudske aktivnosti , njegova snaga je ograničena intelektualnošću , razlog za promjenu leži u našoj volji, tj. kako će ljudi pojmiti tu „katastrofu“ te kako će ju izraziti (proširenje i suženje značenja). Na promjene značenja utječu jezične, povijesne, društvene činjenice.
ZNAČENJSKI ODNOSI MEĐU RIJEČIMA- sinonimija, polisemija, homonimija, antonimija
SINONIMIJA- riječi sa istim ili sličnim značenjima, ne postoji savršena sinonimija, npr. vatra, oganj
POLISEMIJA- riječi sa istim izrazom,a različitim značenjem, postoji logična veza između te 2 forme npr. korijen riječi, korijen biljke
HOMONIMIJA- srodna polisemija, grafička riječ sa potpuno različitog značenja, npr. kosa vlasi, kosa alatka
ANTONIMIJA- riječi suprotnog značenja sa sličnim ili različitim izrazom, npr. visok-nizak, zaboravljiv-nezaboravljiv
STRUKTURALNA SEMANTIKA se oslanja na dva izvora: Saussurevo učenje o asocijativnim odnosima u riječi (proizašla teorija semantičkih polja- metoda semantičke analize), metoda analize binarizam ( podjela na inherentna, razlikovna obilježja), uzor u tehničkom pogledu, kako se značenje može analizirati (komponencijalna ili semička analiza)
SEMIČKA ILI KOMPONENCIJALNA ANALIZA- raščlamba značenja riječi na semove od kojih se sastoji semen (semantički sadržaj 1 leksema)
Semantičko polje- onaj prostor koji u domeni značenja pokriva 1 riječ ili skupovi riječi
LEKSEM- oblik u kojemu se semen realizira, aktualizira
INTERPRETATIVNA SEMANTIKA- Chomskyeva teorija. Od istih riječi se mogu graditi rečenice sa različitim značenjima, jedna te ista rečenica može imati više značenja, ovisno o interpretaciji od strane slušatelja ili čitatelja.
Računalna lingv.- disciplina koja se bavi razvojem kompjuterskog programa koji omogućavaju obradu prirodnog jezika. Za temelj ima proučiti način na koji je stvoren jezik, umjetnom inteligencijom proizvesti nešto što je proizveo prirodan jezik
Kontaktna lingv- proučavanje interferencije jezika. R. Filipović 1986. Izdaje knjigu Teorija jezika u kontaktu: uvod u lingv. Jezičnih dodira, kaže da je jezično posuđivanje nije isključivo jezična kategorija. Predstavnici : Leopold, Hangen, Weinreich, Mackey. 1979. U Bruxellesu se organizira prva samostalna jezična koferencija o jezicima u kontaktu i to je godina osnivanja kont. Lingv. Kao samostalne discipline.
Obične posuđenice- fast food
Hibridi – baby frizura
Poluprevedenice – mini suknja
Doslovne prevedenice kalk – yellow pages
Djelomične prevedenice – iron hand
Formalno neovisan neologizam – surfing, jahanje na valovima
Semantička- miš, workshop
Frazeološki kalk- time is money
Sintaktički kalk- imam strah, have fear
Sociolingvistika- osnivači Fishman i Bernstein, Labov. Postoji društveno i jezično raslojavanje, horizontalno (sociolekt) i vertikalno. Bave se bilingvizmom i diglosijom. 4 vrste raslojavanja:
1) Funkcionalno- manifestira se u registrima
2) Socijalno ili sociolekt-govor društvene skupine
3) Individualno ili idiolekt- govor svakog od nas pojedinačno
4) Teritorijalno- ljudi koji su se bavili time su ustoličili dijalektologiju

Bilingvizam- sposobnost osobe da govori 2 jezika jednako dobro
Diglosija – funkcionalna upotreba jezika
Psiholingv- podrazumijeva proučavanje psiholoških i neurobioloških čimbenika koje ljudima omogućuju upotrebu i razumijevanje jezika, interdisciplinarna je, lingvisti se bave problemima fonetike i fonologije unutar psiholingv.

	veljača, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Veljača 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

lingvodispit

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr