luda kuća ... 
zar danas nije baš ludi dan??? 
nekako se JA baš tako osjećam ... cijeli dan plešem, zajebavam ljude, sva sam neka vesela i sretna  (iako, za one neupućene - pisala sam test it matke i njemačkog i dobit ću 2 komada)  ... al izgleda kao da mene to baš ne dira ... ja sam u svom svijetu ...  
zar nije zakon onak kad dođete u školu nakon zabavnog vikenda i svi prepričavaju šta se dogodilo ... ?  
joooj, meni je danas sve zakon, ne znam šta mi je ... možda je sve to zbog jedne osobe koja me se napokon sjetila i shvatila da ja postojim  ... (mislim, bio je i red) ili je to sve zbog činjenice da mi se JAKO UBRZANO bliži rođendan i PRAZNICI??? možda sve zajedno ...
evo, upravo sam pogledala kroz prozor i shvatila da je nebo jAAAAAko crno i da nam se bliži oluja tj. kiša (moje najdraže vrijeme) i grmljavina ...  joj, nje se bojim ... onak u pola noći kad me probudi grom koji najčešće (al skoro uvijek) udari u gromobran susjedne zgrade juj onak ne znam kog bi onda ubila  , ili kom bi najradije pobjegla da me zagrli i da me čuva ... (još uvijek nepopravljiva romantičarka, nema šta) ...
jel postoji još barem jedna osoba na ovome malom svijetu koja OBOŽAVA kišu? kontam da sam ja jedina ... onak, pogledaš kroz prozor, nježne kaplje klize i sve je mirno, tiho i spokojno (dobro, osim kad grmi) i jednostavno uživaš!! kad pada kiša ja jednostavno dobijem inspiraciju za pisanje tugaljivih pjesama ali tad bi odma radila sve što volim ... Bože, koji sam ja frik!! al zar nije kiša baš romantična? onak, tad se najčešće sjetimo svojih ljubavi i poželimo biti s njima ... poželimo barem biti kraj njih da nam ih ova kiša ne odnese zauvijek u neke njihove druge snove ... ma ja sam danas pukla, stvarno me nemojte slušati (mislim, čitati) ...
ljudi moji jeste vi svjesni da nekt četvrtak počinju naši ZADNJI praznici trećeg razreda??? ajme, kako vrijeme brzo prolazi ... kad se samo sjetim prvog dana trećeg razreda, kad smo svi ponosno ušli u tu našu malu školicu znajući da nas čeka još jedna cijela godina učenja, markiranja, pregovora s profama i slične finte ... sjećate se? kako smo svi došli puni novih priča, novih dogodovština sa ljeta, novih ljubavi koje smo proživjeli i svega što je bilo novo u našim životima ... joj, to kao da je bilo jučer! ma šta prvi dan trećeg raz-a, pa prvi dan srednje kao da je bio jučer!! svega se sjećam, svakog detalja kojeg sam prvo zapazila, svake minute koju su obilježila proučavanja novog prostora koji će biti moji polu-dom next 4 godine  ... kako me to nekad zaprepasti, tako sve ide, sve brzo prolazi i nikad se više ne vraća ... i ide i ide i ne zaustavlja se ona riječ koju izgovaramo s toliko lakoće ne shvaćajući njenu pravu težinu - vrijeme  ... ponekad ga se tako uplašim znajući da mi donosi nešto što ne mogu nikako očekivati ... i onda se ja pitam zašto živim svaki dan ne shvaćajući ga, ne osjećajući ga zaista ... mislim, zar nebi trebali mi živjeti svoj dan kao da nam je zadnji? kad čovjek razmisli, samo jedan dan će biti takav i samo jedan dan može nešto učiniti jer već slijedeći donosi nove doživljaje i nove nepoznanice, i tad je kasno za prošle snove ... treba živjeti svaki dan i učiniti sve što nam je u moći da ga uljepšamo jer sutra možda neće postojati - treba živjeti za trenutak, a ne za ono što će se možda dogoditi ili za ono što mi mislimo da će se dogoditi ili što da ćemo učiniti ... (neke osobe bi se sad trebale zamisliti)  ... ali koliko god da mi filozofirali o prolasku svega što nam je drago, ipak uzimamo svaki dan zdravo-za-gotovo i ne trudimo se učiniti sve da sutra ne bude kasno ... a često biva kasno da ispravimo pogreške koje smo napravili ... često biva kasno za proživjeti jučer danas ...
kad već govorimo o tome da se svaki dan ne uzima zdravo-za-gotovo, moj jedan "dobri" "prijatelj" (hm,hm) poduzima sve da iskoristi ovaj trenutak ... on je već obavijestio dinamo da u njegovom klubu igra jedan savršen nogometaš (!!!???!!!) i da bi bio savršen za igru u prvoj ligi - dečko, sorry al stvarno mislim da pucaš jaaaakko visoko, dinamo ... ma hello, dinamo da uzme jednog takvog lika, ma smijeh !! al znate, dinamo je tek druga opcija - prva opcija je njemačka druga liga uuuuuuuuu ... opak si ti dečko, nema šta ... al ljudi, znate što je najbolje, on misli da ga svi hoće i da se svi za njega otimaju ... on je sve naj i ne znam kako je hr nogomet uspio opstati bez njega ovih ne znam koliko godina?!?
i sad vi recite da dečko iskorištava svoje prilike ... (a vidjeh ga kako igra ... hm, hm, neću komentirati) .. da ne bude zabluda, dečko nije odavde ... na svu sreću ...
taj lik je iz mjesta u kojem ljetujem otkad sam došla na ovaj svijet ... to vam je dragi moji Baška Voda, malo mjesto kraj Makarske ... ludo mjesto, al kako je malo, kad tamo dođem osjećam se kao da sam mega-ultra-popularna zvijezda - svi saznaju sve o meni ... no, meni ljeto nije ljeto bez moje drage i najdraže (i jedine zagrepčanke) koju jako volim (i koja mi već jako fali!) .. to vam je ifek i to je jedna od naj cura koju sam ikad upoznala ... nas dvije se jedino preko ljeta vidimo (iako sam ja prošle zime bila kod nje u zg) i tad smo 24-7 nerazdvojne ... to vam je ono pravo - pravo društvo (tu su njen bratić i njegova kompanija, nećemo napominjati godine da neki nebi pali sa stolice, koji su jaaako ludi i koji nas jako zabavljaju, uvijek! ), pravo vrijeme, plaža, i legendarna zabava - ko može poželjeti bolje ljeto??? 
anyway, znam da sam već pisala o toj temi al kad ... ma, nije bitno, neki drugi put jer kontam da svi koji su uspjeli izdržati do kraja ovog teksta nisu više u funkciji normanog rada tako da je ovo sve od mene ... 
joooj, što je sad počelo puahtiiiii, ko će me doći večeras čuvati ???? :'(
pusa svimma, volim vas sve jako jako jako ... 
|
