Evo me napokon sam se odlučila napisati koji post… neću vam lagati, imala sam vremena ali sam bila previše lijena upalit komp i izdvojit pola sata vremena na post… svoje vrijeme sam ove dane posvetila čitanju knjiga, kupanju na moru, izlascima s dečkom itd…
Jučer sam pričala s dragim, rekla mu mnoge stvari koje možda nije ni shvatio, ali bilo je važno toga trena da si olakšam dušu maštanjima i onime što nije moguće… poželjela sam se vratiti u dijetinstvo tu beskrajnu tišinu, dosadu i sreću…zašto sam ga opisala tako?! Pa vjerojatno zato što je tako i izgledalo… kao dijete sam se često znala dosađivati i stalno sam željela biti velika… sada kada jesam, želim se vratiti i ostati zauvijek dijete. Želim zaboraviti činjenicu da ljudi znaju povrijediti druge, zaboraviti sva razočaranja, uživati u stvarima koje radim i prepustiti im se bez razmišljanja što će drugi o tome misliti, želim voljeti bez podsjećanja na nekadašnju patnju, želim pobjeći od svih obaveza, želim da me on razumije,… želim da shvati svaku moju želju, jer će me jedino tako upoznati… dijetinstvo… mnogoznačna riječ za mene… toplina, radost, bijes, suze, igra, sjećanja, prijateljstva, neiskustvo, nevinost, iskren osmijeh… nekada je sve bilo drugačije tj. komplicirano i zato mi se svidjelo živjeti, a sada nakon što sam dosta toga prošla sve je postalo tako jednostavno, vidljivo jasno i predvidljivo… sada kada sam shvatila da se svi pretvaraju ja želim otići ali moje noge ne odlaze, ne napuštaju ovu nepodnošljivu stvarnost , već je zagađuju kao i svi ostali… gdje vi želite otići?!
|