Poslala sam Marku obje verzije... I to uopće nije važno, vidjeti ću kako ću se izvuči kada stigne...
Išla sam veslati po jezeru sa Keerom, jednom curom s četvrte godine. Nešto smo razgovarale kada je hobotnoca prevrnula čamac i mi završile u jezeru. Iskreno, niti pod tušem nisam toliko mokra! Brzo smo otplivale, i, budući da su nam štapići ostali u dvorcu, onako mokre išle u dvorac.
"Gdje ste krenule, mlade dame?" pretekao nas je profesor Flitwick.
"U kulu, osušiti se..."
Brzim pokretom štapića nas je osušio, a zatim znakovito pogigao obrvu.
"Profesore, što ne valja?" reče Keera.
"Ništa, ništa.... Sljedeći puta pazite kako plovite..."
Čim je otišao počele smo se smijati, ali je onda došao Benjamin pa sam ja odlelujala na drugi kraj dvorca.
"Ti si se kupala?"
"Naravno, pravo je doba godine, nije li?"
"Ne, stvarno..."
"Da, skočila sam u jezero!"
"Na zezaj....."
Pokazala sam mu pismo.
"Koji Mark? Koji poljubac?"
"Jedan moj frend iz djetinjstva... Znaš, dan nakon što si mi se našao u kaminu...."
Rekao je da pošaljem prvu verziju. Počeli smo se smijati, a portret operne pjevačice je počeo na glas čitati pismo.... To je bilo zabavno....
