Dragi moji prijatelji,
dugo me nije bilo ovdje iz kojekakvih razloga od kojih bi vas zaboljela glava da vas opteretim s njima, ali eto, preživjela sam te dane nekako. Iscrpljena ali ipak stojim na svojim nogama i čak ojačana i mogu reći pametnija. Svaki "šus u guz" je zapravo korak naprijed ma kako to nekad izgledalo nemoguće.
Tu sam, vladam situacijom, ispunjena ljubavlju koju sam prikupila od svih mogućih izvora, kao npr. molitvom Svevišnjega koji mi je podario neobičnu ljubav i snagu kako bih bila spremna za nove borbe koje su predamnom, zatim čitajući knjižicu Tajna (Secret) koja me je oduševila i koju bih iskreno svima vama preporučila a naročito kad vam se čini da ste stjerani pred zid, da neznate kako dalje i kuda poći i kako se obraniti od same sebe, zatim podrškom i ljubavlju predivnih prijatelja koji su mi pružili podršku i iskrenu ruku prijateljstva i svu svoju moguću ljubav (gdje li su je samo skrivali u tolikoj količini, hvala im na tome) i napoljetku, Vama moji dragi vjerni prijatelji blogeri koji me nikad ne ostavljate samu i koji ste bili ovdje i kucali na moja vrata dok sam bila čvrsto zaključana, šćučurena i sama u svom bolu ali ne i zaključanog srca za sve vas. Nisam vas ni tada zaboravila samo što nisam imala snage poviriti čak u svoj sandučić a kamo li u vaše svjetove.
Najtoplije se zahvaljujem svima koji su mi pokucali, posebno prekrasnim prijateljima koji su mi čestitali Božić i Novu godinu i poželjeli tako lijepe i iskrene želje za koje ponovo molim Svevišnjega da ih usliši jer to je jedino što bih i sama sebi poželjela. Zato hvala svima, tebi SMOTANI, ZOKI, tebi moja draga JULIJANA, tebi moj obožavani DIDA, jednako kao i tebi predraga BARBARA. Nemate pojima koliko ste me obradovali kad sam evo tek sad pročitala vaše čestitke. Od srca vam hvala i primite moje naiskrenije čestitke i iskrene želje da vam Božić podari sve što ste si oduvijek željeli a nije vam bilo ispunjeno a ova već započeta 2010. godina neka vam bude najsretnija do sada, s obiljem ljubavi, one prave, istinske bezgranične ljubavi svih mogućih oblika i boja, s puno svijetlih, sretnih i radosnih dana, ljudi prepunih razumijevanja i poštovanja, jutra probuđena osmjesima, pruženih ruku prijatelja, topline zagrljaja.... još puno toga vam želim, kako vama dragi moji prijatelji tako i svima tko ovo čita, svima, svima, svima, jer svi vi ste obilježili moje postojanje ovdje i sve vas volim.
Svima vama podarila sam ovu prekrasnu pjesmicu da vam bude još ljepše. Dečki to ionako ljepše mogu otpjevati nego što ja mogu napisati.
Budite mi sretni i vječno zaljubljeni, jer život je prekratak da bi bili sami i tužni.
Vaša Lili
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju
moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com
ARHIVA POSTOVA
Put u beskraj zvan Pariz
Argentina - Brazil
Poruka u ogledalu
Svaki dan života je specijalan
Tegla od krastavaca
Prijatelj
Odvoji vremena
Pismo kćeri ili sinu
Pametni magarac
Vodonošina priča
Ovo bi trebali znati i upamtiti
Kako se nositi s rakom...
Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine
Priča o mišu
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Mojoj Ivani
12 životnih fraza
Povratak
Obitelj
Evo me k tebi, moje more
Otok Žut
Bonaca
Vrgada
Aspartam
Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.
Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Vesna Parun
SVJETLOST
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević
putubeskraj@gmail.com
AMULETI
Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek
Zvonimir Golob
GRLICE U ŠUMI
Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.
Zvonimir Golob
JA TE OBOŽAVAM
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Charles Baudelaire
SKRIVENA BOL
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D.Cesarić