Ovo posvećujem svim divnim ženama koje nisu ni svijesne koliko vrijede, kao i dragim prijateljima da ih podsjetim koju vrijednost imaju u svojoj blizini.
Puno Vas voli
Lili
Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.
Došao je anđeo i pitao ga:
“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”
I Bog odgovara:
“Jesi li ti vidio što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?"
“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece… ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomjenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke.”
Anđeo se začudio svim tim vještinama.
“Sa samo dvije ruke? Nemoguće!“
I ovo je samo standardni model ?!
“To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“.
Ne želim to, protestirao je Bog. Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago.
Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.
Anđeo se približio i dotaknuo ženu.
“Bože, kako si je napravio taku meku.”
“Jest, mekana je”, kaže Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. “Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”
“Može li misliti?" pita Anđeo.
Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."
Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice…
“Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju.”
“Nije to nikakav propust… to je suza”, ispravi ga Bog.
“Čemu to?," upita Anđeo.
I Bog kaže:
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njena bol i njen ponos.”
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; “Ti si genije, Bože. Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!
To je istina!
Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
One se smiju, kad žele vrištati.
Žene pjevaju, kada žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne.
Bore se za ono u što vjeruju.
One su protiv nepravde.
Ne priznaju “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. I žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu i raduju se dobroti svojih prijatelja.
One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje.
Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe.
One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile.
Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.
Ipak, žena ima jednu grešku:
Ona zaboravi koliko vrijedi.
< | studeni, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju
moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com
ARHIVA POSTOVA
Put u beskraj zvan Pariz
Argentina - Brazil
Poruka u ogledalu
Svaki dan života je specijalan
Tegla od krastavaca
Prijatelj
Odvoji vremena
Pismo kćeri ili sinu
Pametni magarac
Vodonošina priča
Ovo bi trebali znati i upamtiti
Kako se nositi s rakom...
Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine
Priča o mišu
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Mojoj Ivani
12 životnih fraza
Povratak
Obitelj
Evo me k tebi, moje more
Otok Žut
Bonaca
Vrgada
Aspartam
Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.
Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Vesna Parun
SVJETLOST
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević
putubeskraj@gmail.com
AMULETI
Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek
Zvonimir Golob
GRLICE U ŠUMI
Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.
Zvonimir Golob
JA TE OBOŽAVAM
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Charles Baudelaire
SKRIVENA BOL
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D.Cesarić