put u beskraj https://blog.dnevnik.hr/lili30
četvrtak, 06.11.2008.
Mojim prijateljima
Evo mene među živima.
Ne mogu se pohvaliti da sam baš još potpuno zdrava, oporavak traje dulje nego što sam mislila.
No, biti će bolje, nadam se. I feniks se uzdigao iz pepela pa što ne bi i ja.
Hvala svima koji su bili tu kad mene nije bilo.
Volim Vas
Lili
Put izmedju prijatelja nikada nije dug!
Ponekad u životu nađes posebnog prijatelja;
Nekoga tko ti mijenja zivot
samim tim što je tu prisutan.
Nekoga tko te tjera na smijeh
sve dok se ne možes zaustaviti.
Nekoga uz koga povjeruješ
da postoji istinska dobrota na svjetu.
Nekoga tko te uvjeri
da zaista postoje nezaključana vrata
koja samo čekaju da ih ti otvoriš.
Uvjek se trudi da pomognes prijatelju kad mu to zatreba
Vjeruj u sebe
Samo hrabro...ali u redu je i da se uplašiš ponekad
Poklanjaj puno poljubaca
Smiješi se često
Ne brini previše o svojoj težini, to je ipak samo broj...
Uvijek se trudi da dopuniš čašu makar dopola
Sreći i upoznaj ljude iako izgledaju drugačije od tebe
Sačuvaj mir čak i kad izgleda da je situacija bezizlazna
Ponašaj se šašavo i uvrnuto kad god možeš
Voli svoje prijatelje bez obzira tko su
Ne bacaj hranu...
Opuštaj se i odmaraj
Povremeno riskiraj
Pokušaj se zabaviti pomalo svaki dan
...to je važno
Radi zajedno sa drugima, timski...
Podijeli šalu s prijateljima
Zaljubi se u nekoga...
...i često govori: "VOLIM TE"
Izrazi se kreativno... budi umjetnik...
Uvijek imaj svjest o svom izgledu.
Uvjek se spremi za iznenadjenja
Voli nekoga svim svojim srcem
PodIjeli sve sa prijateljima
Pazi na svaki korak
Tu je uvijek netko tko te voli više no što možes zamisliti
Vježbaj da ostanes u formi...
Sačuvaj vrijednost svog imena
Prigrabi svaki trenutak
Drži se dobrih prijatelja; oni su tu, blizu ili daleko
Pažljivo postupaj sa stvarima koje istinski voliš
Na kraju dana... POMOLI SE
..... i zatvori oči.....
I nasmiješi se makar jednom dnevno!
ŽIVOT JE KRATAK
Kažu da je potrebna minuta da nađeš specijalnu osobu,
jedan sat da je poštuješ,
jedan dan da je zavoliš,
a čitav život da je zaboraviš.
Ovo je namijenjeno ljudima koje neću nikada zaboraviti. To je samo kratka poruka kojom im stavljam do znanja da ću ih uvijek pamtiti.
Hvala svima koji su mislili na mene u trenucima kad ni sama nisam bila u stanju misliti na sebe.
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Veljača 2013 (2)
Srpanj 2011 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Studeni 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (24)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Svibanj 2005 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
gdje sam bila, što sam vidjela i sve lijepo što bih htjela podijeliti sa svima koji ovo čitaju
moj mail za kontakt:
putubeskraj@gmail.com
ARHIVA POSTOVA
Put u beskraj zvan Pariz
Argentina - Brazil
Poruka u ogledalu
Svaki dan života je specijalan
Tegla od krastavaca
Prijatelj
Odvoji vremena
Pismo kćeri ili sinu
Pametni magarac
Vodonošina priča
Ovo bi trebali znati i upamtiti
Kako se nositi s rakom...
Stvari nisu uvijek onakve kakve se čine
Priča o mišu
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Mojoj Ivani
12 životnih fraza
Povratak
Obitelj
Evo me k tebi, moje more
Otok Žut
Bonaca
Vrgada
Aspartam
Ne traži od sunca da uvijek sja - ne može, postoji noć.
Ne traži od čovjeka da živi vječno - ne može postoji smrt.
Ne traži od mene da te ne volim - nemoguće jer postojiš ti.
Linkovi
Inter-yachting.hr
marijan
Barbara
Dida
poezija duše
pjesma duše moje
Laura
bajkoviti snovi
prorok
sudbino nepoznata
Argine
Dinaja
Smotani
Z.OKI
ljubavnica
bijeli koralj
svašta ali nek je...
Ivan, pjesnik...
NE PITAJ VIŠE
Ne pitaj više zašto te ljubim.
Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.
Vesna Parun
SVJETLOST
Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očma ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević
Kontakt
putubeskraj@gmail.com
AMULETI
Čekam te, srce moje,
nadglasan tišinom,
od sebe samoga proklet.
Iz kojih dubina ovaj glas,
to tijelo tako teško
i čežnja tako stvarna?
Nema više
zamrzlih ptica
na granama
što se otkrivaju,
ni slučajnih prostora,
ni žalosti
u srcu koje te pronalazi.
Okus naranče u toplom svitanju,
tamo iza dobrote što dijeli
kolijevku od prašnog
spomenika ljubavi.
Ono što ostaje na kraju
to je uvijek gorčina
sada gola i stvarna
kao plamen
na kome gore
naivne suze djetinjstva.
Volim darivanja
jer me napuštaju
nalik šljunku
i pijesku sa obala.
Ja sam onaj drugi
a ti već pretvaraš
ruke u ruke
odsutne zauvijek
Zvonimir Golob
GRLICE U ŠUMI
Ne znam te, reče, ne sjećam se više
na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku smo dugo
izgubili smo jedno drugo.
Ne znam te, reče, u daljini zvona.
Ti nisi onaj i ja nisam ona.
Ne znam te, reče, pokriva te trava
i pored mene netko drugi spava.
Ne znam te, reče, i ugasi svijeću.
Ni tvoje usne prepoznati neću.
Ne znam te, reče, i otvori vrata
i otkri srebro na kosi od zlata.
Ne znam te, reče, i nekamo ode.
Grlice u šumi. Mjesec iznad vode.
Zvonimir Golob
JA TE OBOŽAVAM
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
I k'o crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga, u očaju slijepom,
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
Charles Baudelaire
SKRIVENA BOL
Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
D.Cesarić