žena-zmaj
Pretužna
Moram priznati da je sreća nakon Kine bila ogromna, ali se ne može mjeriti ni blizu sa tugom 
nakon Japana. I baš kad sve ide onako kako želimo, mora nešto otić k vragu! Nisam znala da li da počnem vikati ili da se rasplačem.
I onda kada sam vidjela kako je dostojanstveno i mirno došao u box i izgrlio se sa svim mehaničarima sa onom tugom u očima, nisam mogla a niti željela spriječiti suze.. I moram priznati da mi je teže palo to kada sam njega vidjela tako tužnoga, nego sve ovo ostalo. Vidjeti čovjka koji postaje svjesan da gubi ono što najviše želi, i to ne svojom krivnjom, baš u trenutku kada zna da ne postoji popravni ispit! strašno.. ma prestrašno..
Iskreno sumljam da postoji ikakva šansa da se situacija u Brazilu okrene u njegovu korist i jako sam tužna zbog toga, ali ne bi ja bila vječni optimist da se negdje u dubini mene ne krije nada da će netko spizdit ..(ups!!..sorry..) Alonsa ili da neće doć do bodova pa da će moj Schumi osvojit naslov!
Koliko god ne mogu dočekat tu zadnju trku ove sezone da vidim rasplet, toliko ni ne želim da dođe..jer to znači kraj njegove karijere kao vozača (barem za sada)..a to ne želim da se dogodi.. Jer već dvanaest-trinaest godina nisam ni jednu trku propustila zbog njega..i malo ću biti izgubljena u gledanju F1 kada njega više ne bude na starting gridu.
Bilo bi mi puno lakše kada bi ovu sezonu završio onako kako želi, i kako svi mi želimo.. ali sada, nakon Japana..hmmm..
Malo sam vam tužna..nemojte zamjerit.. šmrc..
