Nisam mogla...
...prevariti ga. Nakon nekoliko neprospavanih dana koje sam provela razmisljajuci, shvatila sam koliko zapravo volim svog decka. Istina, u pocetku sam osjecala veliku privlacnost prema Mihovilu, i nisam ga mogla izbaciti iz glave. I dalje me zvao i molio da se nademo, a ja sam naposlijetku shvatila da bi to bila pogreska. Velika pogreska. Zaista, vrijedi li zbog jedne noci uzitka izgubiti nekoga koga volis, osobu s kojom si uspio izgraditi lijepu i ozbiljnu vezu? Vrijedi li za nekoliko vrucih poljubaca sa zgodnim muskarcem izgubiti osobu koja te obozava? A da sam ga prevarila, znam da bih ga izgubila. Ne bih mu mogla to presutjeti, ne bih ga mogla pogledati u oci. Znam da bi mi vec drugi dan bilo jako zao, i da bih mu odmah priznala. A on bi se slomio.
Odjednom sam shvatila da sam cesto ja koja radim probleme u nasoj vezi, svojom tvrdoglavoscu i svojim promjenama raspolozenja. Cvrsto sam odlucila promijeniti neke stvari. Kao prvo, Mihovilu sam lijepo objasnila da ga vise ne zelim vidjeti niti cuti. Objasnila sam mu da volim svog decka i ne zelim vise kontatirati s njim jer to nije u redu. Bio je povrijeden, ali shvatio je. Sljedece sto sam ucinila, bilo je vezano za moju vezu. Otvorila sam se i iskrenu ispricala decku stvari koje su me u nasoj vezi smetale. Od tog razgovora proslo je tek nekoliko dana, i vec se osjecam znatno bolje. U subotu smo izasli i zabavili se, a kasnije vodili ljubav. I bilo je ljepse nego ikada, ljepse nego sto bi ikada bilo s nekim drugim, nekim koga ne poznajem. Nista ne moze zamijeniti budenje pored njega, njegov osmijeh rano ujutro, njegov snen pogled koji mi govori: "Volim te!"
Mislim da sam ucinila pravu stvar.
- 17:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #
