Better then Oprah
30.12.2007., nedjelja
Kad ti život postane dragocjen u par minuta...
|
Nikada nisam mislila da ću proživljavati u životu ovo što sada proživljavam… Izgleda da sam kao i svi uzimala život zdravo za gotovo. Mislim da je problem što većina nas to i čini tako.. Do ovog zadnjeg mjeseca ove za mene i ne baš nešto naročito sjajne godine bilo je sve u redu. A zatim su počeli moji problemi. Sada samo molim Boga da bude sve u redu. Nemojte me krivo shvatiti i inače sam vjernik, nisam se iznenada okrenula vjeri… Pokušat ću Vam opisati kako je to iščekivati imate li karcinom ili ne. Neću ulaziti sada u to o čemu je točno problem, al recimo da ukoliko tome je tako, postoji mogućnost da neću moći imati djece. Da, djece koju toliko obožavam. Evo već preko tjedan dana živim sa znanjem da imam nešto strano u sebi. Nešto čemu tu nije mjesto. Bila sam sama kod liječnika kada sam to otkrila. Prvo sam svima lagala, čak i mami. Ona još ne zna pravu istinu, skrivam to od nje; ne želim ju brinuti. Neki kojima sam rekla stalno me pitaju kako sam, a vjerujte to je nešto najgore što možete pitati. A sjajno sam, kako bi bila. Inače sam sklona tome da u glavi rađam kojekakve bolesti, recimo da sam hipohondar. I ono kad otkrijem da imam običnu prehladu ja odmah mislim kako ću dobit upalu pluća, ako ne i nešto gore. Ipak sada nije tako. Začuđujuće, ali tako je. Nisam ni znala koliko unutarnje snage imam u sebi. Istina jesam malo nadrkanija nego inače, malo češće zamišljena, al sada sam uvjerena da je sve OK. Ali ipak prisutan je taj mali crvić sumnje koji me lagano izjeda i čini nervoznom. Danas sam se posvađala s nekim prijateljima zbog odluke da neću slaviti Novu godinu. Ja inače nisam neki ljubitelj tih dočeka, dan kao i svaki drugi. Neki me razumiju, a neki govore nemoj potonuti, nemoj samo loše misliti… Jučer sam jednu frendicu, koja je upoznata sa situacijom, pitala u šali hoće li mi doći na sprovod na što mi je ona odgovorila, da će svakako doći da mi se popiša na grob. Ne znam zašto to sada spominjem, ali toliko me je nasmijala da mi i sada suze cure kada se toga sjetim. Što zapravo hoću reći s ovim postom? Nemojte se zamarati sa sitnicama, sa tim di ćete slavit Novu, s tim što ćete obuči, s tim hoćete li prvo čestitati osobi suprotnog spola. Vjerujte to je sve praznovjerje. Bolje mislite na to da je najvažnije da ima zdravlja, a s zdravljem dolazi sve. I sreća, pa i bogatstvo… Želim Vam svima Sretnu i blagoslovljenu Novu Godinu. Nemojte se zamarati sa sitnicama i ukoliko ste vjernik sjetite se i mene ponekad. FI |
