Ljeto nam je završilo....pa eto i mene,da vam se malo javim..znam nije me dugo bilo,ali sve je to zbog posta koji je bio za dan pobjede,trudila sam se napisati ga dobro,i očekivala da će biti lijepih komentara na taj post i bilo je,kao sto sam i prije rekla nisu mi važni komentari,dosta mi je od svakog po jedan,ali skužila sam da nema više mojih vjernih čitatelja,dobro ima nekih i hvala vam što me čitate..hvala vam svima što ste došli i potrudili ostaviti komentar na ovome blogu,možda sam sama kriva što vas više nema ovdje,ali nemam vremena,i kolko tolko kad stignem ostavim vam komentar,zašto ovo pišem?,pa eto mome blogu je bio rođendan 22.08,eto čudo kako sam izdržala toliko,zapravo volim svoj blog,i volim kada mogu napisati sve što mislim,i volim kada vidim da ljudi cijene to što pišem..
bilo je ovdje svega,od tuge do smijeha..na blogu sam pisala sve,baš sve..pisala sam kako se osjećam i jednostavno sam sve što sam i mislila napisala..dok to nekome nisam htjela uopće govoriti..
ćak i kada sam napravila blog na ovoj adresi klikni,nije trajao dugo,jednog dana nisam više mogla ući u blog,a bilo je svega na njemu,toliko sam se trudila,i onda saznam da je hakiran,nešto sam kopirala sa njega dok sam stigla i napravila novi,stvarno izgubila sam živce,ali nisam htjela nakon toliko truda sve zaboraviti,nego sam započela novi..i eto preko njega sam upoznala vas,moje vjerne čitatelje,pa kad si mislim blog je nešto super,bar sada znam da ima sličnih ljudi meni,samo daleko ste..ali ako ništa družimo se bar ovako..od početka stvaranja bloga pa do sad,uvijek ste me podržavali hvala vam i za to..na ovome blogu je bilo toliko prekrasnih komentara,da ne znam kako bih nesto izdvojila,a vi znate najbolje tko ste..
eto ovaj blog nosi ime lijepanasadomovina1,mislim da ne moram govoriti zašto,vidi se po njemu..do sada ima napisanih samo 30 postova,ali bit će ih još,sigurna sam..
a i da prestanem pisati,nikada ga ne bih obrisala,osim ako ga netko ne bi hakirao nadam se da neće..
e sad da ja malo odem na drugu temu,kako sam i započela post,ljeto nam je završilo,meni prerano,ali bilo mi je lijepo samo što sad opet škola i opet obaveze..nisam nikuda išla ove godine,i nije mi žao,stignem, ima vremena..
shvatila sam da sam se puno promijenila,i to na bolje..otvorila sam oči kako treba,i znam da je sve ovo što se događa oko nas stvarnost,život nije nimalo lagan ćak i kada misliš riješila sam sve,opet nove obaveze i nikada nema kraja,zapravo ima,kada se život ugasi,i kada ugledaš Njega,kada budeš s njim,i kada napokon
vidiš da te je On stvorio da bi učinio svijet boljim..
ja vjerujem u to..ali teško je ovaj svijet učiniti boljim,malo nas je koji želimo to..sve više ljude vuče ona tamna strana i nije mi jasno kako..dajte malo pogledajte oko sebe..učinimo nešto ali čak i kada nešto učiniš opet padaš i sve ispočetka..ali dao si malo truda,a On to sve vidi..ovo ljeto je bilo na početku meni teško,zapravo jako mi je drago što je bilo takvo,kada vidiš da imaš prijateljicu dugo godina,i misliš da ti je ona sve,pa da bi i život dala za nju,ubrzo promijeniš mišljenje,živimo samo u laži,ljudi glume baš kao i ona,a ja uvijek mislim da to nije istina,uvijek se prevarim,teško je naći pravog prijatelja,a možda tko zna jednog dana,ali nikada više neće biti isto,kome da govorim svoje tajne,kome da govorim što mislim,strah me je da nema više takvih ljudi..eto blog me spašava i vi moji čitatelji,koji me uvijek razveselite,a tu je i dragi Bog,i to me drži,jer On sve vidi,On sve zna..i kada nemaš nikoga,On je tu,i kada padneš uvijek se i digneš i tako će biti uvijek,to je dragi moji, život,to je naša igra koju igramo,to je naša misija koju trebamo preći,da bi kasnije opet zajedno bili sa svojim bližnjima gore,gdje je sve lijepo i nema kraja sreći..
nego da se ja vratim na praznike.. kasnije pred kraj ljeta upoznala sam opet neke nove ljude,i opet se sve vraća na mjesto..nakon odmora opet škola,opet sam vidjela svoje stare prijatelje,i koji su uvijek uz mene..hvala vam..
ovaj post je bio za sve moje čitatelje,nadam se da ćemo se još dugo družiti..hvala vam od srca..
zapamtite život je škola,još puno toga ima za naučiti,samo nemojte ponavljati iste pogreške..
kako bi rekao Gibonni: "ovo mi je škola,i drugi puta ću pametnije"..
ne znam kada ću vam se javiti,možda za moj rođendan,ovisi..nadam se da vam se svidio ovaj post,
ja vam sada ostavljam jedan veliki lijepi pozdrav!!
i poslušajte ovu pjesmu..
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Savo, Dravo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije
"Postoje vrednote zbog kojih živimo,postoje ljudi koje nikada nećemo zaboraviti,
postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći..." Marko Perković THOMPSON
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku
za ništa!" Dr.Franjo Tuđman
"Tri vječne vrijednosti:
BOG,OBITELJ,DOMOVINA!" Marko Perković THOMPSON
Domovina
Ona je sveta
i narod ju voli.
Ne da se ona
ni dušmanima.
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Sreća je njena
kao more duboka.
Lijepa li je,
ljepša nego san.
Tko ju ne voli
taj pojma nema.
Voljet ju moraš
jer domovina je tvoja.
Hrvatska
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Ljepota je njena
kao sunce na zalasku.
Oštro stoji kraj Jadrana
i čvrsto uz Velebit vezana.
Planine su njene kršne,
a vode sve joj bistre.
Podijeljena na više regija,
prepuna krasnih otoka
i uza sve nabrojeno
kuca samo srce jedno.
E sad nešto o najboljem pjevaču MARKU PERKOVIĆU THOMPSONU!!!
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja.
Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak.
Početkom Domovinskog rata, naoisao je svoju prvu pjesmu "Bojna Čavoglave". Piše o svom rodnom mjestu i o ratu. Ta pjesma je bila poruka srpskim četnicima da neće uspjeti ući u Čavoglave.Pjesma se brzo proširila cijelom Hrvatskom i postala je jednim od prepoznatljivih simbola prvih dana Domovinskog rata.
Njegovo selo je obranjeno i on je krajem 1992. napustio Hrvatsku vojsku i poćeo priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1994. napisao je pjesmu "Anica - Kninska kraljica" najavljujući oslobađanje drevnog hrvatskog grada. Početkom 1995. vratio se u 142. drnišku brigadu te u operaciji Oluja sudjelovao u oslobađanju dijelova Hrvatske pod srpskom okupacijom. Bio je jedan od prvih hrvatskih vojnika koji su ušli u oslobođeni Knin i Drniš.Nakon rata napustio je vojsku i posvetio se glazbi. Još za vrijeme rata izašli su mu albumi "Moli mala" i "Vrijeme Škorpiona". Godinu dana nakon kraja rata izlazi mu album "Geni kameni". Album "Vjetar s Dinare" mu je podigao karijeru u visine a album "E, moj narode" ju je samo učvrstio učinivši od njega na neko vrijeme najveću hrvatsku estradnu zvijezdu.
2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma – „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku.
Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je "Bilo jednom u Hrvatskoj", (izdan je 8. prosinca 2006.). Novi album sadrži 12 pjesama: "Početak", "Dolazak Hrvata", "Duh ratnika", "Diva Grabovčeva", "Moj dida i ja", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Lipa Kaja", "Kletva kralja Zvonimira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi", "Tamo gdje su moji korjeni" i "Sine moj". Thompson je izjavio da je "Bilo jednom u Hrvatskoj" njegov najbolji album do sada, i da vjeruje kako će ga publika s oduševljenjem prihvatiti. Na ovaj novi album se dugo čekalo, a Thompsonova publika ga je prepoznala. Prodan je u približno 120.000 primjeraka.
Marko Perković Thompson je jedan od najpopularnijih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo, katoličanstvo i ljubav prema domovini.
Danas je Marko Perković oženjen za Sandru koju je upoznao na svom koncertu u Kanadi. Vjenčali su se 2003. godine. S njom ima troje djece: Petar Šimun, Ante, i Diva Marija.
Siniša Glavašević (1960.-1991.)
-urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.