Evo me, dragi obozavatelji.
Znam da ne mozete tako dugo bez mene, ali imam i drugih stvari u zivotu ( serem, zapravo sam totalna jadnica, koja samo visi na kompu, ima pun kurac ( biljezim se sa stovanjem ) ideja, ali ne zeli ih iznijeti jer bi tek onda ispala jadnica, a to naravno ne zelim ) .
Nda. Depresija? Zasto, zasto, zasto? Zar ja nisam pozitivna osoba? Ajde, pa nisam bas tako losa .
I daa ... Treunuto izgubila misao jer me fejs zove. Damn.
Nda. Htjedoh reci ( valjda , ne sjecam se ) kako sam shvatila da sam se totalno iskljucila iz drustva .
Izlazim samo kad izlaze neke osobe i to ni onda ako mi se bas ne da . Ne zelim njih naljutiti pa izadem, inace ne .
Naucila sam, tko tebe kamenom ti njega jos vecim .
No, dosta. Isto tako, time sam shvatila kako mogu biti sretna od jutra, ne treba mi nitko da mi uljepsa dan, pozdravi me, zagrli, pokloni cvijet ili ista slicno. Jednostavno sam sretna.
Osjecam se ispunjeno unatoc svim sranjima sto me prate, osjecam se odlicno, izvrsno, divno, prekokrasno .
Divan je dan, vani je sunce, opet. Eh, da bar ostane tako, zauvijek .
Forever.




Ko nije nestrpljiv, nije zaljubljen.