With the Lights Out
utorak, 25.10.2005.
nothing to be worried about
Danas je dan iz snova... pišemo latinski, a to ak dobim dva bum slavil, roditeljsli je, a stara nezna za 4 ocjene, al dobro sve su pozitivne, hahahaha... i tak, inače je sve u redu, jena frendica danas ima rođendan, pa evo, JELENA SRETAN TI ROĐENDAN, neznam, nekak gubim kontakt prema društvu, i meni je žal, al jebiga... ve u subotu slavi rođendan pa bumo se napokon vidli pošteno, pa i napili... hehehehe... doma je za kurac, dosadno mi je i bez ikakve volje sam... a jedino kaj mi se da je tu i tam napisati koju pjesmu...
i wanna keep a piece for you,
when i have nothing,
walking in the dark,
seeing forward to the light...
i HATE you so much,
for taking me away...
i LOVE you so much,
for leting me stay...
utorak, 18.10.2005.
when shall this end?!
pa evo,nikaj se baš preveč nije dogodilo, al mi sve polako ide na kurac...
Irena ja bolesna, tak da ju nebrem videti duže od pol vure na dan, moram iti
zubaru, sutra pišem engleski, pita hrvatski... nema razloga za zbuditi se
ujutro, osim kaj bum prije škole otišel k Ireni, i to je vrhunac dana...
u petak idemo na nekši izlet u zagreb, tj., u dućan po cigare i onda u pivnicu
da se pošteno napijemo i pozabimo sve kaj treba pozabiti...ovaj tjedan je
inače stvarno za kurac: Irena je bolesna( ne vidim ju prek dana), u petak
idemo u zagreb( nebum ju onda videl), u subotu Irena ide u Budimpeštu rano
u jutro i vraća se kasno navečer(nebum ju videl celu fucking subotu)...
i ve je to pošteno?!
ma ubiti kaj serem, preživel bum, i onda bu drugi tjedan puno bolji,(osim
kaj onda imamo roditeljski.. hehehehe...)
- prehlađena moja, daj mi čim prije ozdravi... volim te...
ponedjeljak, 17.10.2005.
you know you're right
neznam, nekak se ve baš tak osjećam kak je jen lik napisal već prije mnogo godina...
NIRVANA - YOU KNOW YOU'RE RIGHT
I will never bother you
I will never promise to
I will never follow you
I will never bother you
Never speak a word again
I will crawl away for good
I will move away from here
You won’t be afraid of fear
No thought was put into this
I always knew it would come to this
Things have never been so swell
I have never felt this well
Pain...
You know you’re right...
I’m so warm and calm inside
I no longer have to hide
Let’s talk about someone else
Steaming soup against her mouth
Nothing really bothers her
She just wants to love herself
I will move away from here
You won’t be afraid of fear
No thought was put into this
I always knew it’d come to this
Things have never been so swell
I have never felt this well
Pain...
You know you’re right
Pain...
četvrtak, 13.10.2005.
....neznam naslov....
pa u školi se ništ ne događa, jučer smo pisali njemački(naš dio razreda)...ve sam se baš učil informatiku, i još nisam prestal kunuti, koj će nam kurac to u životu... isto tak kak i latinski...
Irena, staroj sam jučer rekel za nas i odma me počela zajebavati... rekel sam joj da zna tvoju staru, i ve ona odma danas na rekreaciji misli nekaj ju pitati ... ubiti boli me kurac za nju...
Ja bum tak popizdil, vidim Irenu niti pol vure na dan, a to malo kaj smo skupa nije ništ... a jebiga, začas bu opet petak, a je, u petak imamo neku feštu u cezamu, tj. pijemo i zajebavamo se...hehehe... ve bu mi stari začas došel doma, tak damoram prekinuti, ajde ljudi( makar znam da vas je malo koji čitate moj blog), javim se još...
utorak, 11.10.2005.
when you aren't near me...
i fell so exicted and over-rated
there's no need to hyde,
don't sneak in the shadows,
just, feel free...
i feel safe for now,
no one is here,
to eat the air,
to eat the light,
i'm eaten from the inside,
this son of god...
i'm not as stabile as i used to be,
my mind is playing tricks on me,
i suffered so much damage...
i am happy for living,
but also sad and tired...
i know i'm not worth it,
i don't desirve it,
i won't feel it,
although i don't know it at all...
ponedjeljak, 10.10.2005.
leave the windows open...
ovaj lepi naslov je za moju "mamu" zrinku, nej se srditi...ubiti delaj kaj oćeš, al nej pozabiti ko ti daje cigarete dok ih nemaš...hehehe...
evo ponedeljak je gotov, napokon, izgleda da budu Irenini starci išli na more, sam ja neznam kad, možda ovaj ili pak drugi vikend... i još neznam kak dugo oni tam misle ostati...daj bože, makar ne vjerujem u tebe, daj nek ostanu bar sa subote na nedjelju...Irena, znam da nemamo puno vremena prek tjedna, al pošto ti sutra imaš informatiku, i znam da bu dosadno, onda evo nekaj kaj buš čitala...
već sam ti to napisal v poruki al moram još jenput... volim te, ljubavi moja, i nikaj to nebre promijeniti... jedva čekam da te vidim i da se nauživam tvoje blizine...
pusa...
nedjelja, 09.10.2005.
it's not right colored
evo,dva skoro perfektna dana su prešla, i sve kaj mi ostaje je uživati u nedjelji... u petak sam imal dva malo manja problema s Ireninom sestrom, al to sam preživel,(Tomislav,ti jedini znaš o čemu govorim,i pliz nek ostane tak...), jučer je bilo isto tak lepo, sam kaj su problem ovaj put bili 2 pedera koja nemaju privatan život, pa im je veliko zadovoljstvo sudjelovati u tuđim... a jebiga... nije bitno...
Irena,nej se bedirati ni zbog čega, imali bumo još puno prilika... pogotovo ak ti starci ideju na more ve za 2 tjedna... hehehe... idem sad učit, za bolji život, to jest, idem učit latinski...
...STOJKO 4EVER...
...LATINSKI 4EVER...
četvrtak, 06.10.2005.
With the Lights Out...
... it's less dangerous...
Danas je opet dosada harala...a jebiga...četvrtak je gotov, sutra je petak, a tome sam se ja veselil cela 2 tjedna...jedva čekam kaj se maknem od doma i lude stare koja sve kaj zna, je srati...danas sam opet užival u blizini svoje drage,i to više od 2 sata,kaj po mojem nije dosta...a jebiga opet, sutra bu bolje...fala bogu kaj sam se bar na tri dana rešil svojega razreda, koji inače zna biti čist vredu, al sad nije bil taj slučaj...ni to nije baš preveč bitno, tak da, dok se bu nekaj zanimljivo dogodilo se javim, a do onda, pozdraf...
srijeda, 05.10.2005.
YOU ALONE
You Alone
I don't think I've got a brain for two,
Simply, I don't have a mind,
And, my mind wasn't mine...
My thoughts were lost...
Although I'm blind,
I see you clearly...
Although I can't hear,
I hear your voice...
I'm happy and also sad,
When I'm with you and when I'm not.
If the sun doesn't shine,
If snow is falling,
I feel a strange warmth.
You are always there,
When I need you,
Thanks for that...
to je pjesma napisana zbog inspiracije koju mi je Irena dala...
tek početak...?!
evo,začas bu četvrtak, al ko jebe četvrtak,sad je petak važan...u petak nema nastave, a to znači da sam ja celi dan slobodan,bez onoga zanovijetanja od strane starci...sutra još treba preživeti školu a onda u petak,odma ujutro idem k Ireni ( moja "žena"( jedino kaj je tu vredno pisati velkim slovom)),nakon nadam se 4 il 5 sati idemo nekam na ručak,zahvaljujući iksici i restoranima kaj ih primaju...inače prek dana vlada dosada i nije vrijedna spomena...ajd, to bi bilo sve za sad,al bum se valjda još javil...