Liga naroda

ponedjeljak, 17.04.2006.

Crvena balega

U zadnje vrijeme se susrećem s anarhističkim napadima na komuniste pa bi bilo vrijeme da reagiram i to baš na ovome blogu, pogotovo zato što je po mojem shvaćanju njegova osnovna svrha bila heterogeno ujedinjavanje svih ljevičarskih ideja. Poklopilo se da u kratkom vremenskom roku svojim očima gledam kako 11. tezi nije dopušteno da sudjeluje na Anarhističkom sajmu knjiga u Zagrebu zato što imaju prokomunističke stavove (što i nije u potpunosti točno, jer se oni ne deklariraju ni kao komunisti ni kao
anarhisti), da dođem do izrazito netolerantnog antiljevičarskog pamfleta i da naiđem na antikomunističke blogove, tako da sve više strahujem da je ideja o jedinstvu radikalnih ljevičarskih pokreta samo iluzija.

Naravno, postoje i blogeri koji se deklariraju kao komunisti, a veličaju propale sisteme i davno raspadnute diktatore. Takav regresivan pristup je također i reakcionaran, dakle ni u kom slučaju ne može biti komunistički. Mislim da je na takve nepotrebno trošiti vrijeme i živce, a i svrha ovoga nije da se bavim njima, nego onima koji misle da su puno bolji od njih, a zapravo je njihov odnos kao predmeta i njegovog odraza u zrcalu.

Dakle, ti isti koji su navodno protivnici ideologija i dogmi tvrde da su samo njihove ideje dobronamjerne, da svi koji ne misle kao oni samo žele vladati, da je samo anarhizam prirodan i kao takav nadilazi bilo kakvu podjelu na ideologije, a ako ga već moramo klasificirati onda neka bude u sredini.

Krenut ću od one zadnje, od toga da anarhizam nije lijeva ideja, što je također osnovna misao i spomenutog antiljevičarskog pamfleta. Po sociološkoj i politološkoj definiciji, lijeve ideje su one koje smatraju da je stratifikacija nepravedna i da nije nužna. Na to se odnosi ono pojednostavljeno shvaćanje da su lijevi za promjene, a desni protiv njih. Anarhisti su protiv stratifikacije, barem većina njih (postoje i desni anarhisti, ali smatram da su to samo devijacije u anarhističkom pokretu i da su ti ljudi daleko od anarhističkih ideja) i kao takvi spadaju u ljevičare.

Komunisti su kao nacisti, samo žele vladati, žele nam natovariti na vrat još policije, još kontrole - ovo je moj slobodan prijevod pjesme koju je u svoj post stavio jedan bloger. Da su komunisti kao nacisti, ta tvrdnja bila bi smiješna da se ne radi o pljuvanju po onima koji su ostavili kosti u raznim koncentracijskim logorima samo zato što su komunisti, a da ne govorim o tome koju su zaslugu imali komunisti u borbi protiv fašizma.

Želimo više policije, kontrole pa mi smo sigurno totalitaristi! Pitam se samo koliko je pametno nazivati totalitarnom ideju koja se zalaže za postupno slabljenje i odumiranje države kada znamo da je bit totalitarizma jačanje i na kraju potpuna prevlast države nad svim sferama ljudskog života.

Pri generaliziranju postoji veliki rizik da nevinim ljudima prikačite etikete koje sasvim sigurno ne zasluĹžuju. Ako kažete da su komunisti crvena balega, tako ste nazvali Allendea, POUM, Camusa, Krležu, Sartera, Brechta, Blocha, Gaju Petrovića, Kangrgu, Vranickog.

Razmišljanja tipa 'samo sam ja u pravu, svi ostali su fašisti koji nam se žele krvi napiti' ili 'anarhisti su bili i ostali nevini kao djevice, jedina mana im je što su sto puta vjerovali crvenim krvopijama' su neozbiljna, neutemeljena i djetinjasta. Isključivost i zatvorenost za tuđe ideje karakteristike su dogmatskih ideologija. Nadam se da takvi ljudi nikada neće posjedovati pušku i moć, jer će nastradati svi koji se ne slažu s njima.



Mi slobodarski komunisti otvoreni smo za svaku raspravu i bilo kakvu dobro
argumentiranu ideju. Surađivat ćemo sa svim dobronamjernim i slobodoumnim
ljudima, a ipak većinu anarhista smatramo takvima.

sestra lovel
- 20:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #