LIFE OF HORSES

Jesen života

Započinje jesen.Vidim to u vrtu, na stablima
i grmlju.Osjećam to u zraku i vlastitim
udovima.Ljeto je nepovratno prošlo.Protiv
jeseni nema ljeka.Ali jesen je ljepa i može
biti bogata jako bojama.Posljednje radosti
života su tiše,ali i dublje.Zato hoću mirno
dopustiti da jesen dođe k meni.

Sudbina onih koji daju život,upravo je ta da,
kao i zrno pšanice,kao sjemenski krumpir,
kao sjemenka ploda i svako drugo sjeme,iz
kojega raste novi život,umru,budu odbačeni
i zaboravljeni.Tako bi dobar čovijek trebao
uvijek znati da, unatoč tomu što pridonosi
životu,umire i u tišini bude odbačen jer je
postao nepotreban.

Pomiriti se s ovim
pravo je životno umjeće.
U pristajanju na ovo umiranje
skriven je najbogatiji plod,
plod dubljega radovanja životu.



"Da" životu

Živjti znači
zagrliti ljude i stvari
i opet ih pustiti
da se zelene i cvatu
pred Božjim licem.

Živjti značiti
biti zahvalan
za svjetlo i ljubav,
za toplinu i nježnost
koje su jednostavno darovane
u ljudima i stvarima.

Živjeti znači
sve gedati kao Božji dar,
dopustiti da sve bude Njegov dar,
ništa i nkoga ne posjedovati
i klicati zbog svak zvijezde
koja pada s neba.



Sreća je u tebi

Od svih energija svijeta samo te jedna može
usrećiti:energija srca.Sreća počinje u dnu
tvoga srca,a ti je daješ drugima ako su ljudi rado
uz tebe,ako se uz tebe osjećaju ugodno,ako
ostaneš ljubazan kad su drugi neljubazni,ako
pomogneš kad nitko više ne pomaže,ako
si zadovoljan ondje gdje drugi postavljaju
zahtjeve,ako se smiješ kad se svi mršte,
ako možeš oprostiti kad ti ljudi nanesu zlo.

Sreća je u tebi.
Neki će reći:Kakav sanjar!
Jer još uvijek vjeruješ u ljude,
u život
i u to da sve može biti drugačije.

Sreća je u tebi.
Ljudska sreća nije
nikakav proizvod znanosti
i tehnike.
Ljudska sreća ovisi
o voljeti i biti voljen
i o tolikim ljepim stvarima
koje su besplatn.



Volim te, čovječe

Rijetka riječ: Volim te, čovječe!
Vjerujemo li u nju, radujemo li joj se?
Ili ju držimo iluzijom, utopijom?

Vjerujem u novo proljeće svijeta.
Tad će ljudi,
tamo gdje uvijek vlada rat i nasilje,
odložiti svoje oružje
i doviknuti vidljivu ili nevidljivu neprijatelju:
"Čovječe, volim te.
Oprosti mi!Uzela sam sebi previše.
Hoću sjesti s tobom za tvoj stol,
sa zajedničkim kruhom na njemu,
i s cvijećem mira na suncu."

Vjerujem u čudo,
kad ćemo u svakoj kući,
u svakoj ulici jedni drugima reć:
"Volim te čovječe!
Hoću iz tvojih usta izbaciti
sve gorke riječi,
ispuniti svoje srce dobrotom
i svoje ruke prijateljstvom."

"Volim te, čovječe!"

Reci to riječima
ili bez riječi.
Reci to smješkom,
gestom pomirenja,
stiskom ruku,
riječju priznanja,
zagrljajem,
poljupcem,
sa zvijezdom u svojim očima.
Reci to
s tisuću malih pažnji,
svaki dan iznova:

"Volim te, čovječe!"

Bio si kao južni vjetar,
slobodan, snažan i brz
i jurio si, jurio, jurio...

A kad te čarolija s neba
pretvorila u plemenito i
veličanstveno biće,
ti si i dalje jurio, jurio,
jurio...

I tada susreo si biće,
drugačije od svih,
što te je na tajni način
sebi zvalo,
ali i opet ti si
jurio, jurio, jurio...

Ali vrato si se
i stvorna je veza s bićem,
što te neodoljivim zovom
k sebi prizvalo
i opet, još i dalje
ti si jurio, jurio, jurio

I sad kad zauvijek vas
veže ona tajna veza,
sad jurite zajedno,
na krilima od ljubavi i
vjetra,
do slobode i zvijezda...

Bok ljudi , evo mene opet da nadnoknadim ono propušteno češće ću vam pisati postove i ostavljati komentare.Prije svega zahvaljujem svima koji su me komentirali i čitali, koliko ih je samo!!!Ovaj vikend bila sam na moru i posjetila svoje dvije mezimice!Sigurno se pitate zašto dvije?Al Dai je otišla u Sisak zato što ćemo je pripustiti jednom crnom arapu!!Joj jedva čekam da je vidim!!Uglavnom na moru nam je bilo super!Gazela i Liza su bile odlične.Oba dvije su ljepo držale glavu u naslonu,ali moram priznat da je Liza više držala glavu u naslonu od Gazele.Malo smo ona i ja radile manješke radnje.Moram vam reć da Gzela jako dobro radi kas u malom krugu, samo što se smjesta ne vrti u krug i kasa.Išle smo naravno i na teren i bilo nam je super pošto su sada svi konji otišli ostali su samo naši konji i konji od jedne ženske(Pegaz) i jednog pekara(Santana i Cezar),Laura i ja smo jahale zajedno Gazelu.Meni je bilo super ali i njoj također.U nedjelju Laura je baš ljepo očistila sedlarnu, a i mi smo na kraju dosta pomogli.Sad je puno ljepša nego što je bila,a i tata je sada Ljubana(konjušar)potjerao da čisti štale sve dok ne bude čisto ko suza.Tata ga je stražario sigurno negdje četiri sata i znate što?Štala je bila stvarno super, a bome se i Ljuban preznojio.Ah to bi za sada bilo to!NADAM SE DA ĆETE ME I DALJE OVAKO KOMENTIRATI KAO DO SADA!!sve vas kissam i ljubim i nadam se da vam neću dosaditi!!!

ovo je slikala Laura...zar nje dobro


...kupanje...


....a frizure!!!


...Lizica...


E skoro sam zaboravila na onog crnog pastuha!!!Tamo je bila cijela jedna mala obitelj.Crni pastuh, bijela kobila i njihov sin.Još su svi arapi!!Joj preljepi su a tek pastuh.Kakva će samo biti ta kombinacija Al Dai i njega...mislim savršenstvo!Jako sam ljuta na sebe jer nisam ulovila trenutak kada je bio najljepši da stvar bude još gora ispraznila mi se baterija!!Vlasnik mi je dopustio i da ga malo četkam i mazim.Joj kako dobro!!Još neke tajne vam neću otkrit dok ne bude sigurno!!

...evo ih...




...to je sve od mene i još da naglasim loš mi je fotić da mi rijetko ispadnu dobre slike!!

Nastao je u južnoj državi SAD-a po kojoj je i dobio ime.Uzgojen je s ciljem da se dobije koj koji je okretan, žustar i lakonog.Nastao je križanjem Namangasetta,Pacera, Morgan, Saddelfreda i Thoroughbreda.Ima jako dobru narav vrlo su inteligentni, otporni i dobri za iskusne i neiskusne jahače.Koristi se za rad i rekreaciju i vrlo su dobri za zapregu.visoki su oko 155cm.Najčešće su crne, smeđe, kestenjave i sive boje.Ima lagani hod, kratak galop, a tijekom kretanja konj u ritmu lagano klima glavom, a jahač se osjeća kao da klizi i zahtjeva minimalni napor.Ima snažna leđa i visoko postavljen raskošan rep koji drži uzdignutog.Ravan profil i vrat je ljepo izvijen.

......

Postoji već tri tisuće godina na području današnje Turkemenistana sjeverno od Irana, uzgajan i su i u oazama Karakum pustinje, onda u Rusiji, Kazahstanu, Uzbekistanu i naravno u Kirgistanu. Visoki su oko 154 cm, a kobile su uvijek nešto manje od pastuha. Potomak je autohtoni azijskih divljih konja, pa je zato zato većinom tvrdoglav i vatren, kako bi rekli nije pristupačan konj. To je pustinjski konj, snažan i izdržljiv. Danas se u nekim zemljama koristi kao trkaći konj za dugopruške utrke, mogu savladati udaljenost od 4160 km za 84 dana uz minimalnu količinu hrane i vode. Njegova tolerantnost vrućine i izdržljivosti su nevjerovatni. Dokazali su se i za dresuru i prepone. Boja ove predivne pasmine je metalno-srebrena ili od starog zlata, a manje ima sivaca i dorata. To je jedna od najstarijih pasmina. Prvoklasan način kretanja ovog konja je gipkost (kao da klizi) i izdašnost. Izrazito su vezani uz svog gospodara. Imaju jako tanku i finu kožu a dlaka im je vrlo rijetka i nježna. Turkemenistanci su svoje konje redovito pokrivali sa sedam pokrivača, otkrivali su se samo za vrijeme parenja, trka itd. Hranili su se sa hranom koja sadrži puno bjelančevina. Glava im je manja od tijela, vrlo su visoki i vitki sa visokim grebenom. Ima izražajne oči i široke nozdrve sa vrlo dugim i velikim ušima. Leđa su duga i slaba a imaju dugačke i mišićave noge.To je jako jako posebna pasmina,ali i jako osjetljiva zbog svojih mana.

zar nisu prekrasni...