LIFE OF HORSES

ARAPSKI KONJI
Muslimani vjeruju da su arapi Božji dar posebno kobile.To je jedna od najstarijih pasmina od koje su nastale mnoge druge pasmine konja.Engleski punokrvnjak je zapravo nastao od samo tri plemenita arapska pastuha prije 300 godina.Potječe s Arapskog poluotoka, Sj. Amerike, Sre. Istoka i Egipta.Ova pasmina datira od prilike 5000 godina prije Krista.Mnogi je smatraju najplemenitijom vrstom.Arapski se konj uzgaja isključivo u čistoj krvi, ali se i koriste i za oplemljivanje drugih pasmina.Više od 75% današnjih pasmina konja među svojim precima ima „arabera“.Danas se arapski konji osim u Arabiji uzgajaju u Americi, Španjolskoj, Rusiji i Poljskoj.
ŠPANJOLSKI ARAP-malo krupniji i s visinom a i građom.Veći utjecaji na njegov razvoj su imali konji Sj. Afrike.Osim Egipta gdje se uzgajaju potpuno drugačiji konji.

POLJSKI ARAP-viši je od ostalih arapa(153 cm).Oni uzgajaju konje svih boja ali posebice biljelece i sivce.Imaju solidnu građu, čvrste noge, jak vrat i ljepu glavu koja nema pretjerano izražen profil.Imali su jak utjecaj na uzgoj shagya arapa

EGIPATSKI ARAP-izrizito je fine glave sa jako naglašenom jibbahom.Jako su elegantni i izgledaju egzotično.Oni su dosta vitkiji od Al Khamasa arapa.

RUSKI ARAP-visime 153cm.Vitkog tijela, dugih leđa s ljepim kretanjima.Velik utjecaj na uzgoj orlovog kasača i terski.

CABRET ARAP-potječe od Bedinskih arapa koji su bili jako cijenjeni, a živili su od Is. Egipta do Eufrata.Jednostavnog je izgleda bez izražajnih crta lica kakve arap ima i jakog tijela.


Arapi su prosjčno visoki 150 cm.Boja ih ne karaktezira najčešći su riđi, kestenjavi , sivi, i vrani, te dopuštene su oznake na nogama i glavi.Prije su se koristili(2000 god. Pri. Kr.) za utrke u pustinji jer su poznati po svojo izdržljivosti.Danas se arapski konji koriste za izložbu, u posebnim arapskim trkama i ravnim trkama.Smatrali su se kao kvalitetnim jahaćim konjima i dokazali su se da mogu raditi i kao dresurni konji.Arapski se konj se razlikuje od ostalih pasmina po ponosnom držanju i karakteru.Iznimno su inteligentni, nevjerojatne izdržljivosti i poznati su po svojoj vatrenoj ćudi.Vitko i nježno građeni, glav ima široko čelo i izražajne velike oči, te mala, elegantna njuška koja ostavlja dojam izdržljivosti.Uši su malene i šiljaste, izvijen vrat i široka prsa.Arapski konji uvijek svoje repove drže iznad razine kralježnice.To je jedna od najintelegentnijih pasmina i uvijek su živahni i puni energije.Poznati po gracioznom i lebdećem kretanju.

...video...


...i par meni najljepših slika...

Pas je, kažu čovjekov najbolji prijatelj.No,vremenski gledano konj je najduže, još iz diluvija vezan za čovjeka,a osim toga uz čovjeka je i najčešći motiv slikara i kipara od prvih slika na zidovima.Konj je vječan čovjekov sudrug.Prije su konji stvarno bili čovjekovi prijatelji, i dio svakodnevnice za njima se tugovalo, plakalo kao za najmilijim, bez njih se jednostavno nije moglo...Danas su svakodnevnica traktori, a konji su ostali samo dio naših sjećanja, naritet i, na žalost, sve više suvenir.Postoje ljudi s kojima provedete vćinu života,a kad vam se životni putovi razdvoje ne možete pronaći čvrsti trag da su zaista bili tu.Postoje pak, oni s kojima provedete svega nekoliko trenutaka,a ostavite u vašem srcu trag za cijeli život.Tako isto vrijedi za konje,oni nam ostavljaju trag u životu ili ga se uopće nemožemo sjetiti.Govorim to jer su mi nei konji ostali u sjećanju i uvijek će.Od kad znam za sebe opsjednuta sam konjima.Kažem opsjednuta jer riječ „volim“ jednostavno nije dovoljno jaka kad želim opisati svoje osjećaje prema tim jedinstvenim bićima.Konja moramo prihvatiti kao svog partnera,te pravilno komuniciranje s konjem uviek dođe do rezultata.Životinje izaržavaju emocije,uživaju u društvu pripadnika svoje vrste i posjeduju mnoge zapanjujuće sposobnosti.Svaki konj koji dođe na svijet je dobar bez obzira na pasminu.O onome što mi potom s tim konjem radimo ovisi hoće li konj ostati „dobar“ i kakav će život imati.Za mene je to posebna vrsta ljubavi prema njima jer su oni sami posebni i vjerujem da će se svi složiti sa mnom!

A sada da malo skrenem s teme!Ovaj vikend išla sam na more da posjetim svoje mezimice i bilo nam je super.Bilo je i malih problema sa ciganskim konjem ali sve je dobro prošlo.Pegaz je malo dobio batina od njega ali je on vratio trostruko, zatim je uskočio "kaoboj" Ljubo i otjera cakinog cigančića.Malo sam radila sa Al dai i pokušavala doprijeti do njenog povjerenja, da se ona riješi svog straha prema ljudima oko sebe jer joj oni samo žele pomoći!I naravno družila sam se sa svojom mezimicom Gazelicom.S njom sam vježbala prepone i čak preskočila metar.Bila sam tako sretna zbog toga!!
... i evo slikica

Ovaj post ću posvetiti nekim konjima s ranča i pisati ću što sam s njima proživjela,te što sam naučila provođući vrijeme s njima.Oni su mi ostali u sjećanju i uvijek će biti!
DONA
Prvi put kada sam došla na ranč upoznavali smo konje.Dona mi se najviše svidjela jer je bila vrlo draga i nježna.Kada sam joj se približila naglo je digla glavu i naćulila svoje male uši, prišla sam joj da je podragam,a ona je prislonila svoju njušku uz moju ruku.Gledala sam je ,a ona kao da mi se nasmješila.Odmah sam znala
da mi se sviđa i da bi je jahala.Drugi dan kada sam došla bila su dva konja zavezana i odsedlana za mene i
moju sestru.To su bili Dona i Sokol.Moja sestra je dobila Sokola,a ja Donu (koja slučajnost).Dona je hladnokrvnjak ali je bila prelijepa kobila.Puno sam toga prošla s njom, na njoj sam naučila kas, poslije više je nisam jahala jer je to bio od učiteljice konj,a ona je dala otkaz jer je bila trudna.Poslije je više nisam vidjela godinu dana,a onda sam je vidjela u Baškoj na jednom ranču kako pase, bila sam presretna.Malo smo moja sestra,prijatelji i ja jahali bez sedla,a ostalo smo je samo mazili i ljubili i to je prošlo.Na kraju svih krajeva završila je kod cigana i prilično je sretna jer je napokon zaslužila svoj odmor i dobila ždrijebe (bili su problemi
jer nije mogla imati ždrijebad,pa se stalno tjerala).Iako bi sada svi pomislili da joj nije dobro kod cigana to nije istina jer tamo dobiva zob i potpunu njegu i još je po cijele dane na paši.najljepši trenutak koji sam provela s njom je kada me nježno grickala za rame i ako vam to konj ikada učini potapšajte ga i čvrsto ga zagrlite jer
vam iskazuje ljubav i prijateljstvo.
Dona u Baškoj

Cezar
On je mješanac engleskog punokrvnjaka i lipicanera.Vrlo miran i dobar pastuh.Njega sam počela jahati kada je
Dona otišla.U početku mu nisam dala priliku da mi bude prijatelj jer sam još bila žalosna zbog Done.Jednom kada smo išli na teren uopće me nije slušao, išao je tamo gdje je on htio.Bilo je katastrofa,odsedlala sam ga i grdo ga pogledala u oči,a on digne gornju usnicu, počne mlatarati prednjom nogom i mahati glavom, te odjednom zanjišti.Ponovi to nekoliko puta ,a ja sam se počela smijati i trgat.Kako sam se ja ponašala prema njemu on je uzvratio.On mi je htio pokazati kako će on biti dobar ako ja budem bila i stvarno je tako bilo.Jako sam se veselila što mi je pravio društvo i bio mi prijatelj kada je Dona otišla.Na njemu sam naučila galop.
Njega su prodali jer je jako tvrdoglav ali na svu sreću ostao je na ranču jer ga je kupila jedna cura koja tamo jaše,bez obzira na to ostali smo u istim odnosima jer je ta cura preko ljeta radila pa nije mogla dolaziti.Najljepši trenutak s njim mi je bio kada je u utrci sve ispred prešišao.Od njega se nije baš to očekivalo jer ga je teško potjerat.Danas je nažalost premješten u čižiće pa ga nisam vidjela godinu dana.taj konj će mi uvijek biti u sjećanju.
Cezar

SADAM
Angloarapski pastuh star tri godine.Kao ždrijebac bio je zloćko.Moram reći da je jako pametan i zbog toga sam se jako iznenadila.Takvog inteligentnog konja još nisam upoznala.Pošto se vlasnik ne brine o njemu odlučila sm malo posvetiti neko vrijeme tom konju.Toliko sam imala povjerenja u tog konja da sam ga čak sa slomljenom rukom prvi put jahala,čak je i tada bio i prvi put odsedlan.Tjekom osedlavanja nije ni trznuo samo me gledao i mirno stajao.I tako raegira na sve, možda se nekad malo uzbudi,ali ga uvijek smirim svojim glasom i podrškom.Jako ga volim i uvijek ću jerje poseban i jer mi vjeruje...(pisala bih više ali stvarno više ne mogu)
Sadam

Jučer mi je bio rođendan pa nas je mama odvela na Trajbar team.Ja i sestra smo jahale po krugu i vježbale manježske vježbe.Mateja je jahala Luciana,a ja Sigija.Bilo nam je super!.Sigi je jako udoban i nije tako zločest kao što su mi rekli,zapravo nije uopće loš, baš mi je sladak zar ne?Trenerica Maja je super i puno nam je pomogo ovaj sat jahanja.Staviti ću vam još malo slika od Sigija i drugih konja.
Sigi


Sabina i Luciano

Više informacija možete saznati kod Jane.Ona će vam sigurno rado reći nešto više informacija o trajbaru.Moram vam reći i za blog od ponite ona je super cura i ima odličan blog i ako niste bile na njenom blogu što onda čekate Onda Matea i Sanja sve što se događa na hipodromu naći ćete kod njih one su stvarno drage cure i imaju jako lijepe blogove,te Ivana ima jako lijep blog o konjima, kod nje nema čega nema o konjima i šećer na kraju moram se pohvaliti da moja sestra ima naj lijepši filmić i super blog zar neJ?Joj skoro sam zaboravila Karlu ona mi je najfrendica i kod nje ćet naći sve što se događa na ranču u Njivicam.
Sve vas pozdravljam i kissam nadam se da će vam se svidjeti post!!
Ostavlja vam puzle da se malo zabavite