|
Eto, vec se lagano vuce nedjeljno popodne. Bas fin dan, mislim si. Ujutro sam u setnjici kroz kvart zasvirao u frulu, negdje oko deset sati, gledao jos uspavan kvart i popio kavu u kvartu, u kojem je jutros gospodarila, konobarica, lijepa, ali prilicno ostra u nastupima. Valjda je to od svih ovih pijanaca koji imaju potrebu grliti svakog s kime pricaju. Uglavnom kafic, pogotovo uz takvo osoblje, jedinstveno je mjesto gdje mogu procitati novine, koje su nedjeljom i "najzabavnije". Valjda zbog svih tih zabavnika i divnih interesantnih clanaka. Dinamo je jucer stvorio bas divnu atmosferu u gradu. Titula prvaka Hrvatske nogometne lige. Prvaka koji se moze prepoznati po igri, nekakve statistike nisu potrebne. Ne zato sto su predobri, nego je osamdeset posto klubova prelose. Cestitam, postali su prvi medu ne-bas-dobrima.
Cekam Europu. Jebiga.
No pustimo novine, clanke o nogometu, politici, nagradenim novinarima, odlikovanim americkim ratnim junacima koji su porijeklom bili hrvati...ovo je meni posebno interesantno. Zasto bi nam bilo vazno koji amerikanac "naseg" podrijetla ima odlicje SAD-ova kongresa?
Jel ide to u neku bitnu statistiku? Pokazuje li da su Hrvati izuzetno hrabra nacija? Dobro, OK, dobili su medalju, kao i njih jos stotine, a to sto su imali babu iz Hrvatske, samo je podatak, jednako vazan kao i horoskopski znak.
Ili da se rade priklonim misljenju vecine: "Ne, ne!!! Mi Hrvati! Mi ne mali! Mi biti svugdi u svijetu!"
Ili da se uvjerim da cemo s takvim slucajevima lakse uci u EU.
A EU-u se veselim, kao sto se veselim odsluzenju vojnog roka.
E kad smo vec kod vojnog roka!
Ma ne, necu vise o tim stvarima.
Vratio sam se doma s kavice, i eto...tipk, tipk, tipkam po tastaturi, a moj blog postaje bogatiji za nove recenice.
Slusam Sizzlin album iz 2002. Black Woman and Child. Neki lijepi stihovi, o ljudskom ponasanju. Pretezno naglasak na rasizmu i trgovanju ljudima, ali i na ljubavi, Bogu, miru...Malo se vani smracilo, ali ovdje uzivamo u miru i melodijicama.
Jucer citam intervju s 23-godisnjim Warrior Kingom, isto reggae/dancehall izvodacem, rastafarijancem s Jamajke. Ne sjecam se tocno stranice, al mogu je pronaci, ako vas jako zanima. Uglavnom da mi na svojoj sceni imamo ljude koji muziku koriste kako bi ljudima prenosili poruke o zajednickim vrijednostima, ma o kojoj se vrsti muzici radilo bio bih presretan.
Nasi izvodaci izvor inspiracije nalaze u socijalnim problemima, nemam para, pusim diku, pijem, nemam para, moja zena nije kuja, nemam para, politika ne valja, ili pak ne koriste inspiraciju, pa dobivate glupe tekstove bez smisla. Znate na sto mislim? Mislim da znate.
Zaboravio sam...rezem zile pjesmice...nas kak je ostavila me cura, jedna jedina, sad njoj pjevam pijan u birtiji sa drugovima...
Gdje su lijepi tekstovi o tome da smo svi mi braca? Da je ljubav to sto nas treba voditi? Da se trebam o zajedno boriti, protiv primitivizma, gluposti, kradi, ubojstva...da svatko od nas treba znati tko je i biti ponosan? Da se ne brojimo u novcanicama, da se uopce ne trebamo brojati? Da smo ovdje da uzivamo u svim poklonima koje nam je dala priroda. Jer mi smo, kako drustveno, kako razumno, tako i prirodno bice. I priroda je nas "prirodni" okolis.
U krivom smjeru nas vodi ova nasa "tranzicija", vodi nas zapadnom razmisljanju o tome gdje da radimo i kako da najvise zaradimo, mjesto da za to vrijeme, posvetimo vremena, ljudima oko sebe i zivotu i zemlji...
...nego prijatelji, dosta smo dizali revoluciju...hehehe (vijek se rado sjetim jednog stripa o dizanju revolucije, kad glavni junaci, zavrse umjesto na Markovom trgu, na pivi, vjerojatno u Pinti, dolje u Radicevoj. Ili na klupici na opatovini.)...idemo sad spalit pljugu i gledat u nebo dok se Sunce ne pojavi, a onda se grliti i skakati po travi, brezuljcima, u sumi, kraj potoka, na drvetu, ispod drveta, u grmlju?...
Jah Rastafari!
|
