Life in Zion

Mozda i najljepsi dan od kada je doslo proljece. Barem meni, ne znam za vas. Najljepse mi je sto danas, zapravo, uopce ne marim za to kakav je danas vama dan. Meni je super.
Sjetio bih vas na nesto, na sto sam potpuno zaboravio u zadnje vrijeme, a danasnjeg popodneva se ponovno vratilo u mene i ponovno mi zauzelo misli.
Tisina, ne tisina kao "mrtva" tisina, vec tisina koja svojim zvukovima daje samo melodiju zivota, mirnu, ne pretihu, ne preglasnu. Cvrkut ptica , šuštanje lišća na šumskom vjetru, miris trave i ostalog zelenila, zrake Sunca koje se probijaju kroz lišće. Ja i prijateljica, ne, ja i neka bude prijatelj, neki tajanstveni prijatelj. Uglavnom, ja i prijatelj, sjedimo usred šume, na prevrnutom deblu kraj puta, pusimo zelenilo, udisemo zelenilo, gledamo u zelenilo...
Prevrcemo stare teme, znate kao "Drustvo, ljudi, vrijeme, zivot, itd."....
....rekonstrukcija vlastitih misli...
...bas mi je to trebalo...ne, ozbiljno, hvala, bas mi je to trebalo.

Sjetite se ponekad kako ste ko djeca trcali livadama, bezbrizni sretni, sjetite se, bit ce vam lakse...